Želimir Stojanović je kazao da je 2. februara 1993. iz izbjeglištva u Srbiji došao u Višegrad i da je raspoređen u Goraždansku brigadu.
On je naveo da je nakon nekoliko dana, otprilike između 7. i 12. februara, kao pripadnik Izviđačke čete upućen na Brdine kod Sjemećkog polja radi uspostavljanja linija. Kako je napomenuo, prvih je dana upoznao Bobana Inđića, koji je vodio interventnu jedinicu. Stojanović je rekao da su se često sretali na tom prostoru i da su išli zajedno u izviđanje.
Prema njegovim riječima, put do te lokacije nije bio bezbjedan zbog zasjeda.
Nekada bi, kazao je svjedok, išli u izviđanje po pet do sedam kilometara od mjesta gdje su bili smješteni, a znalo se desiti i da prenoće u okviru tih aktivnosti.
Boban Inđić je optužen sa Lukom Dragičevićem, Obradom i Novakom Polugom, Draganom Šekarićem, Oliverom Krsmanovićem, Petkom Inđićem, Radojicom Ristićem, Vukom Ratkovićem i Miodragom Mitrašinovićem.
Na teret su im stavljena ubistva 20 putnika koji su oteti iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine. Dragičević je optužen kao bivši komandant Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali kao nekadašnji pripadnici Interventne čete ove brigade.
Drugi svjedok Inđićeve Odbrane Slobodan Pavlović rekao je da je bio u četi u Donjoj Lijesci na području Višegrada. Optuženog je, kako je naveo, viđao kada je dolazio kod komandira njegove čete.
Pavlović je kazao da se sredinom februara 1993. godine formirala Goraždanska brigada i da je na platou Sjemeća postavljala položaje.
Jedne prilike, kako se prisjetio, iskoristio je vojna vozila kako bi posjetio roditelje na Sjemeću. Rekao je da put nije bio bezbjedan i da je pet-šest ljudi poginulo u zasjedama. Sa Sjemeća se, dodao je, takođe vratio u vojnim vozilima.
Suđenje se nastavlja 15. februara.
