Goran Marinković, šef Carinske ispostave Banja Luka, rekao je da mu je poznata firma “EkoSan”, koja je u ovoj ispostavi uvozila tekstil, te da se postupak kontrole provodio onako kako zakon nalaže.
Na upit optuženog Čauševića da li su tražene provjere za 13 faktura uvoza iz Mađarske, svjedok je odgovorio da su provjere tražene za više carinskih isprava.
“Provjere se rade na bazi slučajnog uzorka. Najčešće ukoliko posumnjamo u vjerodostojnost dokumenta, ako svi podaci nisu izraženi na fakturi, da li su prošle sve procedure iz zemlje izvoznice. U slučaju da dođe negativan odgovor, retroaktivno se na provjeru šalju i ostale fakture od iste firme”, kazao je svjedok i dodao da ako faktura nije identična, pokreće se postupak.
Naveo je da je u Carinskoj ispostavi Banja Luka tekstil iz Turske uvozila firma “KS Obitex”, te da su, kao i kod faktura, tražili provjeru EUR obrazaca. Svjedok tvrdi da su 73 EUR obrasca poslana na provjeru u Tursku i da je za njih došao pozitivan odgovor.
Potvrdio je i da je postojao akt direktora UIO-a “provođenje mjera pojačanog nadzora” po kojem se postupalo, kao i da se on nije odnosio samo na firme koje su se bavile uvozom tekstila.
“Nisam dozvoljavao nikome povlašteni položaj, ali isto tako nisam dozvoljavao carinicima da maltretiraju uvoznike”, ustvrdio je svjedok.
Negirao je da su firme “EkoSan” i “KS Obitex” imale carinsko skladište, da poznaje Anesa Sadikovića, ali ne preko bivšeg direktora UIO-a, već da je optuženi sam došao kada je preduzeće “Nono” dobilo negativne odgovore za fakture, kako bi tražio da se ne pokreće postupak dok ne sazna šta je sporno u zemlji izvoznici.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je Sadikovića vidio samo jednom u kancelariji, ali i da je moguće da je tokom pauze sjedio s njim u jednom od ugostiteljskih objekata.
Svjedok nije mogao potvrditi da je “EkoSan” bio najveći uvoznik tekstila jer ne zna šta se dešavalo u drugim regionalnim centrima, ali je naveo da za ovu firmu, kao i za “KS Obitex”, nisu dobijali negativne odgovore pri provjerama.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, primanje dara i pranje novca, a Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila.
Nedžad Šečić, bivši šef Carinske ispostave Zvornik, kazao je da je firma “Janus” uvozila tekstil i da se sjeća kako je vršena korekcija, odnosno uvećavanje prijavljene vrijednosti pri uvozu, a potvrdio je i da je u augustu 2010. podnesen zahtjev za provjeru fakture ove firme od dobavljača iz Turske.
“Koliko se sjećam, sve fakture tog pravnog lica smo slali na provjeru”, dodao je svjedok.
Bivši i aktivni carinici iz Carinske ispostave Bijeljina – Sreto Vidaković, Nata Blagojević i Igor Stojanović – rekli su da je pri fizičkom pregledu robe u tom gradu bio prisutan i tim za sprečavanje krijumčarenja.
Vidaković i Blogojević su potvrdili da je pri kontroli firmi “Obitex” i “Janus” dolazilo do uvećanja prijavljene vrijednosti, da je špediter, ako ne bi bio saglasan, mogao izjaviti žalbu na to rješenje regionalnim centru.
Nastavak suđenja je 7. februara.
