Zaštićeni svjedok “A” je kazao da su u Čemerno došli oko pet sati i da su podijeljeni u nekoliko grupa, koje je vodio Tufo, a zadatak im je bio da unište haubice postavljene u selu.
Prema svjedoku, počelo se pucati na prvu kuću, a jedan od njih je bacio bombu, koja se odbila i ranila ga.
Kod druge kuće, kako je dodao, neko je pozvao na predaju i iz podruma je izašlo pet muškaraca i jedna žena. Naveo je da su muškarci bili u uniformama, a da je jedan možda bio u civilu.
Svjedok “A” je rekao da su kod te kuće bili Haris, Senad i Benjamin Sikira, kao i Haga, a da je u blizini bio i Tufo. Izjavio je da je on sa Salihom Sikirom otišao do haubica.
On je dodao da je čuo pucanj i vidio da su muškarci i žena pobijeni, a lica koja je nabrojao držala su puške.
Za napad na Čemerno, u okviru kojeg je ubijeno 30 osoba srpske nacionalnosti, Tužilaštvo tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića zvanog Tufo, Džemala Smolu zvanog Haga, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića.
“A” je kazao da je u akciju na Čemerno krenuo iz Kaknja sa Sikirama te Tufom, Hagom i drugima. Kada su stigli u Brezu, kako je naveo, Tufo im je rekao da idu u Čemerno kako bi uništili haubice.
Tužilac Vladimir Simović je svjedoka ispitivao uz podsjećanje na iskaz koji je dao u istrazi u oktobru 2010. godine. Nekoliko branilaca je konstantno imalo prigovore, koje je sudija Halil Lagumdžija uglavnom odbijao, upozoravajući ih da ne ponavljaju iste navode.
Svjedok je kazao da mu je ljetos Haga tražio broj telefona kako bi ga nazvao izvjesni čovjek. U raspravi o tome je rečeno da optuženi u to vrijeme nije znao ko je zaštićeni svjedok. Svjedok je dodao da mu niko nije prijetio.
Na pitanja Odbrana svjedok je odgovorio da izvjesnog Rahmana Kovača, koji se spominje u njegovom iskazu, nije poznavao i da mu je za njega kazao tužilac. Također je rekao da nije znao da se Haga zove Dževad Smolo, te da mu je i to kazao tužilac. Naveo je da ime Senada Zulića, koje stoji u zapisniku, on nije spomenuo.
Svjedok je potvrdio da je iz sela pucano na njih. Odbrane su sugerisale da se svjedok zbog razmjene vatre sakrio i da nije mogao vidjeti šta se dešava, kao ni čuti poziv na predaju.
On se nije složio da mu je u Tužilaštvu prijećeno da će biti optužen za ratni zločin ako ne svjedoči. Rekao je da su ga na ispitivanje dovezli pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), nakon što su mu kazali da treba doći, a on im rekao da nema čime. Naglasio je da stoji iza onoga što je kazao.
Prije rata, kako je rekao svjedok, bio je u zatvoru zbog ubistva.
Odbrane su prigovorile na ulaganje iskaza iz istrage, navodeći da je nezakonit. Istaknuto je da je svjedok potvrdio da mu je određene stvari sugerisao tužilac. Prema braniocu, suprotno današnjem svjedočenju, ranija izjava je “decidna, jasna, elokventna i sa mnoštvom detalja”.
Branioci su primijetili da se svjedok ne sjeća kako mu se zvala jedinica i ko mu je bio neposredni starješina, a sjeća se “mase detalja od 10. juna”.
Suđenje se nastavlja 7. februara saslušanjem zaštićenog svjedoka “I”.
