Maksimović i ostali: Pucano na policiju i vojsku

Radosav Nikolić, nekadašnji pripadnik rezervnog sastava policije iz Ugljevika, kazao je da je s kolegama upućen na intervenciju u Gornje Krćine (opština Ugljevik). Naveo je da su s njim krenuli i optuženi Goran Maksimović i Ljiljan Mitrović.

Svjedok je kazao da je s grupom kolega prespavao u susjednom selu Lokanj, gdje je bio i Maksimović, ali u drugoj kući.

“U toku noći neko od mještana je upao i povikao da je selo napadnuto. Izletjeli smo napolje. Dva vojnika, dečkića, su nas vodila u pravcu pucnjave”, prisjetio se Nikolić.

On je dodao da je nakon 15-ak kilometara hodanja po šumi, na njih otvorena vatra i bačena bomba. Naveo je da je jedan vojnik poginuo, a drugi teško ranjen, te da su pogođena i dvojica policajaca.

Prema njegovim riječima, nakon sat do dva, srpska vojska je “naišla neprijatelju s leđa” i s ranjenicima su krenuli prema Lokanju. Nikolić je posvjedočio da su usput u šumi nailazili na odbačene stvari i naoružanje.

On je rekao da je po dolasku u selu vidio mnoštvo naroda. Od kolege je saznao da su dovedeni zarobljenici i da je njemu rečeno da čuva grupu žena i djece, dok je dalje bila veća grupa.

Nikolić je kazao da je tu vidio i Maksimovića. Naveo je i da je kroz prozor čitaonice vidio starijeg policajca Stevana Simića, nekog vojnog starješinu i nekoliko zarobljenika. U poslijepodnevnim satima, kako je kazao, vidio je i načelnika Vinka Lazića i komandira Borku Đurića.

“Kako je koji ispitivan, vojna policija ga je vodila u autobus. Nekud su odvezeni”, rekao je svjedok.

On je dodao da je poslije rata saznao da su “ti ljudi pobijeni”.

Za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj, osim Maksimoviću i Mitroviću, sudi se Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Kao svjedok Maksimovićeve Odbrane saslušan je i Miodrag Simeunović, koji je prije rata bio nastavnik u Teočaku, a kasnije se preselio u Bijeljinu.

On je ispričao kako je čuo za “događaje u Lokanju od 14. jula” i nakon nekoliko dana upoznao Radivoja Đorđića, koji mu je predstavljen kao komandant sela Lokanj.

“Pitao sam ga za ljude iz Teočaka, ko je poginuo. On mi je rekao da ne zna, ali da ima spisak kući”, kazao je Simeunović i dodao da je istog dana svratio kod Đorđića.

Kako je naveo, Đorđić mu je rekao da je “imao problema sa policijom jer je branila Bošnjake”. Svjedok je htio da sazna nešto više o tome, ali je, kako je naveo, ušao neki čovjek i pozvao Đorđića, govoreći mu da “muslimani napadaju”.

Simeunović je kazao da je poslije rata razgovarao s Mehom Mehićem iz Teočaka, koji mu je rekao da je bio u koloni. Kazao je da mu je rekao da je neko ubio srpskog vojnika i da je ta pucnjava privukla pažnju.

Suđenje se nastavlja 4. februara.