Ismet Brkić je ispričao da su u proljeće 1992. povremeno “upadale” patrole srpske policije i vojske u sela, između ostalog i u njegovo selo Čarakovo, te da su se muškarci krili po šumama kako ne bi bili odvedeni ili ubijeni.
Polovinom maja, kako je izjavio, kružile su priče da je u Hambarinama došlo do sukoba između srpskih vojnika i tadašnje Teritorijalne odbrane (TO) Hambarine, te da je dan poslije granatirano kompletno područje Brda. Istakao je da je stanovništvo iz Hambarina pobjeglo u Čarakovo, te da se pričalo da ima puno poginulih osoba.
Brkić je kazao da misli kako je 20. jula 1992. bilo “čišćenje” sela Bišćani, Rakovčani i Rizvanovići, a 23. jula sela Zecovi i Čarakovo. Dan poslije, naglasio je, čuo je da su među ubijenim članovima porodice njegovog komšije Eniza Behlića bili i njegova supruga i sin.
Svjedok je naveo da je poznavao Aziza Behlića i da mu je poznato da je ubijen, ali da se “ne sjeća sto posto detalja”. Na upit Vijeća da li bi zapamtio da je vidio to ubistvo, svjedok je odgovorio: “Vjerujem da bih, ali ne mogu tvrditi ni jedno ni drugo. Ne sjećam se baš.”
Svjedok je pojasnio da je, krijući se sa svjedokom S-10 i još jednom osobom, polovinom augusta 1992. godine bio zarobljen, te da su ih vojnici tukli, a potom odveli do punkta u Žegeru, gdje su također bili tučeni.
Prema njegovim riječima, nakon toga su dvojica vojnika došla kamionom “tamić”.
“S-10 je prepoznao nekog… On mi je rekao da je prepoznao Dragu Tintora i još jednog, ali se ne mogu sjetiti”, kazao je Brkić, dodavši da su potom bili odvedeni u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) u Prijedoru, gdje je bio ispitivan i tučen. U konačnici je, kako je naveo, odveden u “Trnopolje”.
Brkić je svjedočio na suđenju Mići Jurišiću, kojeg Tužilaštvo BiH tereti, kao bivšeg pripadnika rezervnog sastava milicije, da je 1992. učestvovao u progonu nesrpskog civilnog stanovništva i to ubistvima, mučenjima, nezakonitim lišavanjem slobode, sprovođenjem u logore i drugim nečovječnim djelima. S Jurišićem je bio optužen i Dragomir Tintor, koji je u međuvremenu preminuo.
Na ovom ročištu Tužilaštvo je pročitalo i dva zapisnika svjedokinje Ešefe Behlić, za koju je na ovom suđenju vještak medicinske struke Senad Pešto rekao da, na osnovu medicinske dokumentacije koju je imao na uvid, ona ne može učestvovati u krivičnom postupku.
Behlić je u iskazima iz 2012. i 2016. godine navela da je njen sin Ermin krajem juna 1992. odveden iz Čarakova, te da je saznala da je mrtav. Njegovi posmrtni ostaci, kazala je, ekshumirani su nakon rata.
Suđenje će se nastaviti 11. februara.
