Šemso Muharem, tadašnji rezervni policajac, rekao je da je 1992. na lijevoj obali formirana Policijska stanica. Od Hurića su, kako je naveo, dobili zadatak da formiraju punkt za kontrolu kretanja i robe.
On je rekao da je most bio pod konstantnom paljbom srpskih snaga i da je bilo poginulih i ranjenih. Blokada mosta, kako je kazao, trajala je do kraja septembra ili početka oktobra 1992. godine.
Prema njegovim riječima, srpsko stanovništvo s lijeve obale je otišlo i nikoga nije viđao. Rekao je da je čuo da su dovedeni mještani Bučja, te da su neki iz stanova smješteni prekoputa Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), “radi njihove bezbjednosti”.
Muharem je kazao da je u Goraždu glavnu riječ vodio predsjednik Ratnog predsjedništva Hadžo Efendić i da se njegov vozač više pitao nego optuženi Ešef Hurić, Ibro Merkez i Predrag Bogunić.
Hurić, Merkez i Bogunić optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubistva i nečovječno postupanje nad srpskim stanovništvom u Goraždu u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine. Prema optužnici, Merkez je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Goraždu od maja do kraja avgusta 1992. godine, a nakon toga pa do februara 1993. tu dužnost de facto je obavljao Bogunić. Hurić je bio komandir stanice policije u tom gradu.
Na poziv Hurićeve Odbrane svjedočila je i Gordana Kuljuh, koja je takođe živjela na lijevoj obali rijeke u Goraždu. Ona je izjavila da Hurića dugo poznaje i da je bio u policiji.
Prisjetila se da je jedne prilike pitao da li joj šta treba. Kuljuh je navela da kretanje nije bilo slobodno, da su granate padale i da se pucalo, kao i da nisu imali vode, struje i hrane. U njenoj ulici, kako je napomenula, bilo je srpskog, hrvatskog i mještovitog stanovništva.
Na pitanje tužiteljice Marijane Čobović o odvođenju ljudi srpske nacionalnosti, Kuljuh je odgovorila da oni koji je ona poznavala nisu odvođeni, a da za druge ne zna.
Suđenje se nastavlja 17. januara.
