Zijo Brzina je kazao da je situacija s finansijama tokom rata bila vrlo teška i da se Korpus, kao i druge jedinice, snalazio na razne načine, uključujući saradnju sa privrednicima i donacije.
On je rekao da su se 1993. i 1994. isplaćivale određene naknade, u protivvrijednosti od pola do tri njemačke marke, a tek od 1995. godine naknade od 20 do 80 maraka. Kako je naveo, naknade nisu isplaćivane Odredu “El-Mudžahidin”.
Brzina je kazao da je njegovo odjeljenje obilazilo niže jedinice radi pomoći i kontrole, ali da nisu posjećivali Odred “El-Mudžahidin”.
Objasnio je da su podređene jedinice bile dužne da prijavljuju donacije, a da iz tog odreda nisu dobijali takva obavještenja.
Brzina je ispričao da su u Komandi Trećeg korpusa održavana referisanja komandanta, kako sa pomoćnicima komandanata, tako i s komandantima nižih jedinica. Prema njegovim riječima, kada bi Mahmuljin bio odsutan, mijenjao bi ga neko iz komande.
Svjedok je rekao da na referisanjima nije spominjano nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima.
Mahmuljin je optužen da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici Odreda su od 11. do 29. septembra 1995. ubili 52 ratna zarobljenika.
Tužilac Sedin Idrizović je, pozivajući se na zapovijest komandanta za napad u kojoj se navodi da se obezbjeđuju sredstva, pitao svjedoka da li se to odnosi na sve jedinice koje učestvuju u akciji uključujući i Odred “El-Mudžahidin”. Svjedok je odgovorio potvrdno.
Suđenje će se nastaviti 19. decembra.
