Hadžić i ostali: Pobili vojnike nakon predaje

godine pobijena grupa vojnika koji su se već predali. Naglasio je i to da je dan kasnije kupio tijela komšija.

Dragislav Damjanović kazao je da je ujutro oko pola šest bio kod štale kada je začuo pucanj. Kako je rekao, odjurio je do kuće da probudi majku i sestru da bježe.

On je naveo da je u kući bila i žena koja je kuhala za vojsku, komandir vojske Momir Šikuljak i još jedan vojnik, dok su ostali vojnici bili u štali.

“Ja sam stao iza vrata da pucam, ali mi nije dao Šikuljak. Vidio sam vojnike Armije BiH. Počelo je pucati po kući. Mi smo polijegali, sipa malter, detonacija pod prozorom, sve se sasulo”, prisjetio se Damjanović.

On je rekao da su vojnici Armije BiH sa sobom doveli zarobljenog Manojla Đuku i tražili da se vojnici Vojske Republike Srpske (VRS) predaju. Kako je naveo, izašlo je njih desetak.

“Viču: ‘Skidaj se!’ Oni su njih izrešetali i pobili”, kazao je svjedok, navodeći da je nekoliko puta provirio kroz prozor.

Tvrdi da je čuo kako vojnici Armije BiH (ABiH) dozivaju “nekog Kakanjca, Šumara”, a da se pričalo da je jedan od mještana govorio nekom od njih: “Kume, nemoj mi sina ubiti”.

Nakon što su se vojnici udaljili, on je majku, sestru i jednog ranjenog vojnika iz štale odveo u pećinu, te je sa Šikuljakom otišao po pomoć do Okruglice gdje je bila komanda bataljona VRS-a.

Damjanović je ispričao da su, kada su se vratili u selo, preživjeli evakuisani, a dvoje ranjenih odvezeno je helikopterom.

Svjedok je rekao da su sutradan sahranili ubijene mještane u zajedničku grobnicu, a da su tijela vojnika ubijenih kod njegove kuće već bila odnesena.

On je naveo da je u napadu zapaljena njegova štala i da su izgorjeli neki vojnici i stoka.

Za napad na Čemerno, u okviru kojeg je ubijeno 30 osoba srpske nacionalnosti, Tužilaštvo tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića.

Svjedok Damjanović je kazao da su u selu držali straže i da je pet do šest vojno sposobnih mještana dobilo puške u Okruglici. Naveo je da je desetak dana prije napada došla vojska i da su postavljene četiri haubice. Tada je i on zvanično mobilisan.

Prema tvrdnjama ovog svjedoka, iz haubica je dejstvovano kako bi se zaštitio Ilijaš koji je napadan s raznih strana. Rekao je da je pretpostavljao da će doći do napada na selo.

Odgovarajući na pitanja Odbrana zašto niko od vojnika u selu nije izašao na položaje da se brani, Damjanović je kazao da se i on to pita. Rekao je da su vojnici iz štale “malo pucali”, ali da nisu imali izbora i da su se predali.

Damjanoviću nije poznato da li je neko dalje u selu pružao otpor. On je precizirao i da je na dan napada on do oko pet sati ujutro bio na straži kod haubica i da ga je zamijenio Đuka, koji je kasnije doveden zarobljen.

Svjedok je rekao da je moguće da ga je to jutro vidio naoružanog neko od pripadnika ABiH.

Izet Baždarević, branilac Teufika Turudića, navodeći da brani čovjeka iz Kaknja, pitao je svjedoka zbog čega u ranijem iskazu nije naveo da je čuo dozivanje “Kakanjca, Šumara”. Damajanović je kazao da se ne može svega sjetiti.

Suđenje se nastavlja 13. decembra.