Radovan Gajić je ispričao da je mobilisan u Ljubijsku četu i da je u ljeto 1992. prebačen na punkt u Hambarinama u blizini škole. On je bio smješten u kući na desnoj strani, a komandir je bio S-10.
Tu je, kako je kazao, sa ostalim saborcima naoružan držao straže jer je u Hurevu bila naoružana “muslimanska grupa”. Rekao je da slobodnog kretanja nije bilo i da je u Ljubiji bio na snazi policijski sat, te da ako bi neko naišao, imali su pravo pucati.
U kući s lijeve strane punkta, kazao je svjedok, bili su optuženi Boro Milojica i Želisav Rivić.
“Ubistva na punktu ja nikad nisam vidio. Na tom mjestu nije niko ubijen, niti sam vidio. Nisam vidio da je vojna policija prolazila”, naveo je svjedok.
Milojica i Rivić, bivši pripadnici Šestog bataljona 43. prijedorske brigade VRS-a, optuženi su za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. na području Prijedora.
Svjedok Ivica Šolaja, koji je u oktobru prošle godine dao iskaz u korist Tužilaštva BiH, izjavio je da je osobu koja se zvala Drago Begić poznavao od djetinjstva te da je živio u mjestu Ravska kod Prijedora.
Istakao je da je Begić bio alkoholičar koji bi napravio nered gdje god bi došao. Prema njegovim riječima, on je pod uticajem alkohola zlostavljao majku i sestru.
“On nije preživio rat, ubijen je 1992. godine. Znam da je ubijen i zakopan pored kuće sestre. Ja ga nisam vidio, ali mi je rekao Ivo Blažević, čovjek koji ga je zakopao. Ja nisam nikada saznao ko je ubio Dragu, nisam se raspitivao”, izjavio je Šolaja, dodavši da je za ubistvo čuo i od pokojnog Adama Šabića.
Milojica i Rivić su optuženi i za ubistvo Drage Begića, civila hrvatske nacionalnosti, u selu Ravska.
Svjedok Šolaja, koji je hrvatske nacionalnosti, naveo je da poznaje optužene. Za Milojicu je kazao da je tih čovjek i domaćin te da se nije pokazao kao agresivan. Kako je rekao, Milojica je bio u poziciji da zaštiti komšije hrvatske nacionalnosti.
Rivića je opisao kao dobrog sportskog radnika i urednog čovjeka.
Suđenje se nastavlja 3. decembra.
