Jurišić: Bratovo ubistvo
Ermina Jaskić je rekla da je u ljeto 1992. iz svoga sela Čarakovo vidjela kako gori selo Zecovi. Pojasnila je da je s rođakom otišla kod komšije kako bi vidjela da li je među osobama koje su došle iz Zecova i njena sestra.
Svjedokinja, koja je tada imala 18 godina, naglasila je kako ju je, prilikom povratka kući, zarobio jedan vojnik. Nakon izvjesnog vremena, kako je rekla, čula je Aziza Behlića kako ide niz put i pjeva da bi potom čula glas koji ga pita: “Ko je?”, a zatim psovke i rafal.
“Vidjela sam sjenku Aziza kako pada. Osobu koja je pucala nisam vidjela”, kazala je svjedokinja.
Ona je navela kako joj je naredni dan majka kazala da joj nema oca ni brata Ermina. Otac se, rekla je Jaskić, pojavio nakon izvjesnog perioda i kazao im da je Ermin zarobljen.
“Tata je znao da je on mrtav, ali nam nije mogao to reći u tom trenutku”, rekla je Jaskić, dodavši da je ipak saznala da su ubijeni njen brat i jedna osoba romske nacionalnosti.
Pojasnila je da joj otac nije dozvoljavao da vidi bratovo tijelo, ali da jeste vidjela tu osobu romske nacionalnosti koja je “bila izrešetana u intimnom dijelu tijela”, i tražila vode, a potom izdahnula.
Jaskić je naglasila da je otac pričao kako su “došli Srbi pred kuću”, te da su on i brat bili odvedeni. Prema očevim riječima, tvrdi svjedokinja, između sebe su se oslovljavali s imenima Drago i Mićo. U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je potvrdila da ranije, prilikom davanja izjave, nije kazala kako joj je otac ispričao da su spominjali imena, objasnivši da je niko to nije ni pitao.
Na upit Tužilaštva BiH da li je poznavala optuženog Miću Jurišića, svjedokinja je odgovorila da je on bio vozač autobusa, ali da ga tu večer nije vidjela. Istakla je kako ga je vidjela kasnije kada je “očišćeno” Čarakovo.
“Prilazi Mićo Jurišić, izdvaja ženu što doji dijete i kaže da treba da očisti kuću u kojoj žive, da bi drugi Srbin prišao i da mu majku – da ostavi ženu i dijete”, rekla je svjedokinja.
Odbrana je navela da je ovo pitanje izvan okvira optužnice.
Tužilaštvo BiH tereti Jurišića, bivšeg pripadnika rezervnog sastava milicije, da je 1992. učestvovao u progonu nesrpskog civilnog stanovništva s područja Prijedora ubistvima, mučenjima, nezakonitim hapšenjima, sprovođenjem u logore i drugim nečovječnim djelima.
Na ovom ročištu saslušan je i vještak sudske medicine Dževad Drumišević, koji je iznio nalaz i mišljenje na osnovu, između ostalog, obdukcionih zapisnika iz 1998. koji su mu dostavljeni za Aziza i Ermina Behlića, te Muharema Osmanovića.
Vještak je naveo da su uzrok smrti ove tri osobe strijelne rane, dodavši da kod Osmanovića nisu nađena oštećenja na skeletu, ali jesu na odjeći u istoj ravni, što ukazuje na oštećenje projektilom.
Tužilaštvo je na ovom ročištu uložilo i set materijalnih dokaza, na koje Odbrana nije imala prigovor.
Suđenje se nastavlja 19. novembra.
