Nedjelja, 30 augusta 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Svi oni su se zaputili u novi svijet, u obećanu Evropu, a Bihać je postao neizbježna tačka na putu za bolji život.

Piše: Fahrudin Bender

Sedamnaestogodišnji Abdul Rejman iz Pakistana i njegovo društvo trenutno se nalaze u Bihaću i čekaju novu priliku da idu dalje, preko Hrvatske u Sloveniju pa u Italiju. Njihovo konačno određište je “Germany” i samo o njoj vole pričati, pritom pokazujući dlanovima u pravcu Njemačke. Kako kažu, lako im se orijentisati, čak i bez navigacije mobitela. Slijede Sjevernjaču i ostavljaju Meku iza leđa.

“Amerika i Daiš (tzv. Islamska država) su pokvarili sve, želimo što dalje otići od Pakistana i Afganistana, tamo nije dobro. Stigao sam u Bihać prije sedam dana i tražio sam spavanje u Bihaću, prvo je to bilo u šatoru u kampu ‘Borići’, a sad je bolje u novom kampu ‘Bira’. Ali samo imamo krevet i hranu, samo spavamo i jedemo, ništa drugo nemamo za raditi”, priča Rejman.

Na pitanje šta planira uraditi ako ga Njemačka vrati u Pakistan, Rejman odgovara da ne može jer nema pasoša. Dodaje da ako Njemačka odbije njega i njegove prijatelje, planiraju u Italiji tražiti azil. Ali vjeruju da će biti sve u redu.

Abdul Rejman (lijevo) sa prijateljima. Izvor: BIRN BiH

Rejman je jedan od oko 20.000 migranata koji su posljednjih mjeseci prošli kroz BiH. Jedan od njih je dvadesetogodišnji mladić iz Kandahara po imenu Junus. On već mjesecima na leđima nosi polusestru Durdanu, koja je paraplegičar. Vodi je u Francusku, gdje su već njeni roditelji, koji su pobjegli iz zemlje u migrantskom talasu 2015. godine. Sada, kada su već stanovnici Francuske, pronašli su dovoljno mjesta za početak novog života za ostatak obitelji. Junus će im na svojim leđima donijeti bolesnu kćerku.

Nakon što je svijet čuo njihovu priču, javili su se donatori, nudeći im kuću u Tuzli da prezime. Međutim, Junus i Durdana na žele putovati nazad. Bit će u Bihaću koliko je god potrebno, a od pomoći najviše im treba, kako kaže Junus, prevoz do Slovenije ili Italije. Takvu pomoć teško će dočekati s obzirom da je krijumčarenje ljudi krivično djelo.

Prvi komšija pored migrantskog kampa “Bira” je taksista Irfan Mujić, koji migrante vozi od Bihaća do Kladuše, a ponekad i do Izačića, odakle pokušavaju ići dalje. Mještani Izačića su Mujića jedne prilike zaustavili i tražili mu da više ne dovozi migrante. On kaže da ovu molbu ne treba uzeti za zlo mještanima Izačića, koji su hranili brojne porodice tokom kampovanja migranata na graničnom prelazu. Dok su noćivali vani, Izačićani su im iznosili deke i čajeve.

“Ja sam s njima šest mjeseci svakodnevno i ima jako finih ljudi, ali ima i onih drugih. Ali sam zbog toga došao u probleme, kao i mnogi drugi taksisti jer ne možemo mi biti policajci ili inspektori da ih provjeravamo”, kaže Mujić.

Irfan Mujić. Izvor: BIRN BiH

On napominje da ga je policija “zapisala” i da se plaši da bi mogao dobiti krivičnu prijavu. Na području Krajine postoje i stvarne grupe krijumčara; ove godine policija je razbila desetak takvih grupa. Prije nekoliko dana nekoliko mladića iz Ključa uhapšeno je u Hrvatskoj, gdje im prijete ozbiljne optužbe za krijumčarenje ljudi. U BiH je teško pronaći posao. Mladi u Ključu bore se s nezaposlenošću, pa nerijetko pokušaju nešto zaraditi na ovakav način.

Trenutno i Ključ ima problem. Kantonalna policija zaustavlja sve autobuse i ne dopušta ulazak novih migranata u Unsko-sanski kanton, tako da migranti autobuse napuštaju u Velečevu, prvom naseljenom mjestu od Republike Srpske prema Ključu u Federaciji. Općina je humano reagovala skupljajući potrepštine i pružajući pomoć migrantima. “Crveni križ” u Ključu preuzeo je brigu za izbjeglice koje na punkt pristižu i pješice. Okrvavljenih tabana i s raznim povredama, nastavljaju putovati šumskim putevima na kojima nema policije. Neki i zalutaju.

Nakon nedavnog izbora Muje Koričića za policijskog komesara, a zbog velikog broja migranata za koje ne postoje smještajni kapaciteti, migranti koji stižu autobusima i talgo vozom – vraćaju se u Sarajevo.

Komesar je s ulica grada sklonio i specijalnu policiju koja je patrolirala i rastjerivala okupljanja migranata. Njihove crne uniforme Bišćanima nije bilo prijatno gledati na svakom uglu grada.

Drugi je problem urgentniji, očekuje se dolazak zime a mnogi migranti još uvijek spavaju vani.

Hotel Sedra. Izvor: BIRN BiH

Ima građana koji su ih primili u svoje prazne objekte, ima i onih koji im naplaćuju prenoćište, ali ni jedni ni drugi ne smiju govoriti o tome. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je ranije upozorio da mogu biti kažnjeni zbog toga.

U najtežoj situaciji je nekoliko stotina migranata koji spavaju na otvorenom u kampu “Trnovi” kod Velike Kladuše. Dio njih koji su najduže protestovali na Graničnom prelazu Maljevac sklonjen je u hale fabrike “Miral”.

Vlasnik, Kladuščanin Boris Horvat, dao im je zgradu besplatno, kako bi se deblokirala granica i kako bi u roku od 15 dana Ministarstvo sigurnosti pronašlo rješenje za njihov boravak. Tih 15 dana uskoro ističe, zima je sve bliže, a migranata pod vedrim nebom svakim danom ima sve više.

Serijal #BosanskaRuta je nastao uz podršku Programa osnaživanja neovisnih medija (IMEP)

Najčitanije
Saznajte više
Počasti Mladiću pokazuju da ratna ideologija još uvijek nije poražena
Prijedlog ministra pravde Srbije da Ratko Mladić, pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici druge zločine u BiH bude sahranjen uz najviše državne i vojne počasti, prema ocjeni sagovornika Detektora pokazuje da ideologija koja je obilježila ratove 1990-ih nije nestala, već da se glorifikacija ratnih zločinaca i dalje koristi kao dio političkog i društvenog narativa u Srbiji.
Glorifikacija ratnog zločinca Mladića na Telegramu: Od Putinovog medijskog mogula i ruskih navijača, do sankcionisanog vojnog blogera
Proruske i srpske nacionalističke Telegram grupe i kanali koje prati stotine hiljada osoba iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, nakon smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića učestvuju u sinhroniziranom veličanju njegove ratne uloge tokom '90-ih. Stručnjaci smatraju kako ovu pojavu treba gledati kroz kontekst tumačenja sadašnjosti, antizapadnog narativa i stvaranja mučenika od Mladićevog lika.
Spomenik na Markalama – svjedok zločina bez dostojanstvene memorijalizacije