Šušnjar: Pretres do gole kože

Svjedokinja VG-2 je kazala da je sa komšijama iz sela Koritnik, uglavnom ženama i djecom, bila zatvorena u kući Jusufa Memića u Višegradskoj ulici. Tu ih je doveo Mitar Vasiljević, a u kuću su, kako je rekla, ulazila još četiri lica.

Kazala je da su to bili Milan Lukić, osoba za koju je kasnije čula da je Sredoje Lukić, treći je bio čovjek kojeg je svjedokinja opisala kao “Srbina, kovrdžave crne kose s brkovima” i jedan visoki čovjek koji je imao oko 20 godina.

“‘Vadite sve zlato i novac u ovu kesu. Ubićemo vas ako sakrijete’, to su rekli Milan i ovaj Srbin s brkovima… Rekao je: ‘Sad ćete svi kod mene na pregled u sobu’. Pokazao je na mene i VG-1”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je dodala da im je kazao da skinu svu odjeću.

“‘Hajte Turkinje, skidajte se. Okrenite se i nagnite se’. Milanu je rekao da mu je našao dobru. Smijali su se. Onda je rekao da se obučemo i izađemo”, ispričala je VG-2.

Ona je navela da su neke žene izvođene i silovane. Kazala je da su ti muškarci otišli i vratili se u kasnim večernjim satima, rekavši im da pređu u drugu kuću pod izgovorom sigurnosti.

VG-2 je rekla da je, dok je izlazila, ispred vidjela osobu koja ih je pregledala u sobi i koja je kazala: “Požurite! Nemojte se obuvati, neće vam ništa trebati”.

Na putu do druge kuće, kako je navela, uspjela je da pobjegne, kao i njena sestra. Kada su došli do jedne šume, čula je pucnjavu. Kazala je da su četiri člana njene porodice tu noć izgorjela u drugoj kući.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedokinja je rekla da nije poznavala Radomira Šušnjara, ali da ga je identifikovala na fotografiji, a da joj je svjedokinja VG-1 kazala kako se zove kad su se kasnije srele 1992. godine.

Na pitanja o razlikama u opisima te osobe, svjedokinja, koja je na osnovu mjera Haškog tribunala svjedočila iz druge prostorije, navela je da joj se njegov lik duboko urezao i da bi mu rado u lice rekla da je to on.

Šušnjara optužnica tereti da je sredinom juna 1992., s Milanom Lukićem i Sredojem Lukićem, kao pripadnicima paravojne formacije, učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine bošnjačkog stanovništva iz sela Koritnik, koji su bili zatvoreni u jednu kuću. Kako se navodi, civile su natjerali da pređu u drugu kuću, na koju su pucali i zapalili je, ubivši zatvoreno stanovništvo.

Haški tribunal je zbog zločina u Višegradu osudio Milana Lukića na doživotni zatvor, Sredoja Lukića na 27, a Mitra Vasiljevića na 15 godina zatvora.

Branilac Dejan Bogdanović na ovom ročištu unakrsno je ispitao svjedokinju VG-1. Na pitanja zbog čega je ranije rekla da se lice koje ju je pretresalo zove Milan, a kasnije Radomir, svjedokinja je kazala da je bila u depresiji i strahu, te da ga najbolje poznaje pod nadimkom Lalco.

Prezentovani su joj raniji iskazi u kojima je navela da je Šušnjar imao bradu, a kasnije je spominjala brkove. VG-1 je objasnila da je mislila da je nekada imao “bradicu” kad bi ga viđala. Ona je ponovila da je Šušnjar bio iz sela Greben, ali nije mogla navesti ko su bile njegove komšije.

Suđenje se nastavlja 14. novembra.