godine, ali da detalje o tome ne znaju.
Nekadašnji predsjednik Izvršnog odbora u općini Milići Radislav Perkić je kazao da mu ništa nije poznato o ubistvima civila u Zaklopači. Na dan ubistava, kako je rekao, bio je na sastanku u Šekovićima i u povratku ih je policija zaustavila na ulazu u Vlasenicu.
“Tog dana ništa nisam saznao. Tek dan kasnije saznao sam da je u Zaklopači bio belaj. Nisam nikad detaljno saznao, ni danas ne znam. Mislim da nismo ništa detaljno poduzimali. Bilo nam je teško… To je bilo obavijeno tajnom”, izjavio je Perkić.
Za ubistva najmanje 57 bošnjačkih civila u selu Zaklopača, Tužilaštvo BiH je optužilo Radomira Pantića, Branka Jolovića, Milomira Miloševića, Nenada Vukotića i Nikolu Lošića. Pantić je optužen u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Milići, Milošević kao aktivni policajac, dok su drugi optuženi bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Milenko Đurić je posvjedočio da je 16. maja 1992. između podne i dva sata bio u Zaklopači, gdje je sreo komšije Muju, Husu i njegovog sina u bašti, dok ga je Husin otac zamolio da mu kupi lijekove. “Oni su poginuli taj dan”, dodao je.
Za događaj u selu, kako je kazao, saznao je tog dana od mještanina Milića koji mu je rekao da je Zaklopača “nastradala” i da ne ide gore.
“Obojica smo plakali. Broj stradalih nisam čuo. Nisam čuo ko je izvršio taj napad, ni zbog čega”, izjavio je Đurić.
Vlado Bjelanović je naveo da je 16. maja 1992., kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) sa šest osoba bio angažovan na obezbjeđenju puta u mjestu Derventa kod Milića. Nakon nekoliko sati, kako je kazao, vratili su se u Miliće i njega je zajedno s dvije osobe policajac Milošević vozilom golf vratio do kamenoloma, dok su ostala četvorica vozilom lada niva nastavili prema Gornjem Zakukoviku.
“Milošević se vratio nazad u Miliće… U Zaklopači sam vidio normalno ljude koji rade u njivama, vrtovima. Sve normalno. Uvečer smo saznali da je bila neka pucnjava. Šta je bilo, nismo znali. Sutra sam prošao kroz Zaklopaču ne znajući šta je bilo, jer inače ne bih prošao. Vidio sam dva-tri leša pored puta”, ispričao je on.
Rekao je da mu je izvjesni Ratko Bjelanović ispričao da je tog dana krenuo prema Zaklopači i u mjestu Podgora prema Milićima sreo Miloševića u golfu. Nastavljajući se voziti, kod mosta je stigao nekoliko vozila iz kojih su izašle naoružane osobe i ušle u Zaklopaču. Izjavio je da tog dana Pantića nije vidio.
Četvrti svjedok Radenko Borić se prisjetio 16. maja 1992., kada je u jutarnjim satima kao policajac sa ostalim kolegama bio na postrojavanju kod škole u Milićima. Tada im je kazano da će TO izvršiti deblokadu magistralnog puta prema Zelenom Jadru, a policajci će preuzeti kontrolu putnog pravca.
“Meni je rečeno da ću ostati u Milićima. Oko tri sata je došla informacija da je došlo do ranjenih pripadnika TO-a i poslan sam u Derventu. Na punktu sam zatekao policajce i Pantića. Rečeno mi je da je jedan dio upao u zasjedu. Među njima, moj i Pantićev brat”, izjavio je on i dodao da su do šest sati navečer bili na punktu, te se s Pantićem vratio kući.
Narednog dana, prema kazivanju, svjedok je od načelnika policije saznao da je grupa sa izvjesnim Musom otišla u Zaklopaču i zbog odmazde i pogibije nekih momaka počinila zločin.
Govoreći o optuženom Pantiću, svjedok je rekao da nikada od njega nije dobio neko nezakonito naređenje i da je svoj posao obavljao savjesno kao profesionalac. Za optuženog Miloševića je kazao da se radi o policajcu koji nije imao prestupe u poslu.
Suđenje se nastavlja 1. novembra.
