Milojica i Rivić: Pucnjava na punktu u Hambarinama

Svjedok – čiji identitet je zabranjeno otkrivati odlukom Suda – naveo je da je početkom 1992. bio angažovan pri rezervnom sastavu Jugoslovenske narodne armije (JNA) i bio na ratištu u zapadnoj Slavoniji i da je povremeno dolazio kući te se zadnji put vraćao krajem maja te godine.

“Iz kasarne u Prijedoru sam trebao ići autobusom, ali nije ga bilo. Naišao je komšija sa autom i pitao hoćemo li kući, te nas je u vozilu ukupno bilo šestorica. U Hambarinama nailazimo na punkt koji drže muslimani, a nismo znali da je postavljen na tom mjestu. Bili su naoružani, neki u JNA, neki u policijskim uniformama, a neki u civilu”, izjavio je svjedok.

Na punktu su im, prema njegovim riječima, tražili dokumente i rekli da nema izlaska iz vozila, te su predali vojne knjižice, a iz gepeka su izbacili vojnu uniformu i kazali im da će morati predati oružje.

“Kada se vratio ovaj što smo mu predali vojne knjižice, počeli su pucati iz svega što su imali, tri do pet minuta”, rekao je svjedok.

Dodao je da su ga ranjenog izvukli iz auta i da je vidio da je muškarac u farmerkama ispalio 20 do 30 metaka prema dvojici njegovih saputnika jer su imali oružje.

“Mene kada je izvukao iz auta, kaže: ‘Ja ću ovoga riješiti.’ Uzeo je nož i govori: ‘Ovog prepustite meni.’ Bio sam svjestan i uspio reći: ‘Nemoj to, ubijte me’, jer vidim već da su ovu dvojicu ubili”, naveo je svjedok.

Prema njemu je drugi muškarac, kako je kazao, ispalio dva metka dok je ležao, ali ga nije uspio pogoditi, a poslije toga su krenuli da ga prevuku preko ceste. U tom trenutku, prema iskazu svjedoka, naišlo je borbeno oklopno vozilo, nakon čega ga ostavljaju na cesti i prave liniju.

“Daju ultimatum da puste nas što smo živi, a ovi odgovaraju da oni imaju dvije minute da se povuku ili će i njih i nas ubiti. I oni se povlače. Uspio sam reći: ‘Nemojte me ostavljati’, ali džabe – vidim, oni odoše”, izjavio je svjedok i dodao da je tada izgubio svijest i da je po njega došlo sanitetsko vozilo.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da ne zna šta se događalo u Prijedoru nakon incidenta na punktu u Hambarinama, jer se nalazio na liječenju.

On je iskaz dao na suđenju Bori Milojici i Želislavu Riviću, bivšim pripadnicima Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), kojima se sudi za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. godine.

Drugi svjedok je kazao da je poznavao Dragu Begića, koji nije bio vojno angažovan, ali je radio na narušavanju odnosa između stanovništva i pravio je “neke spiskove”, zbog čega je priveden.

“Kad su ga uhapsili, trebao je biti zbor građana, ali nije održan. Cilj zbora je bio da se dogovori šta da se radi s njim, da li da se udalji iz sela ili da se pusti da radi šta hoće”, rekao je svjedok.

Spomenuo je i da je kasnije učestvovao u ukopavanju Begića, kada je vidio da ima zavezane ruke i dvije ili tri rane na tijelu – vjerovatno, kako je dodao, nanesene vatrenim oružjem.

Nastavak suđenja je 29. oktobra.