Svjedok Mustafa Husić prisjetio se kako je njegov sin Faik iz sela Snježnica (opština Teočak) krenuo za Tuzlu.
“Izašao sam ispred kuće i plakao… Naišao je jedan čovjek i kaže: ‘Znaš li da je sve gotovo? Svi su naši pobijeni’… Pričali su da je neko od naših ubio jednog koji je došao da pije vode i tako se zapucalo… Oni koji su imali puške prošli su”, izjavio je Husić.
Nakon određenog perioda, Husić je pozvan na identifikaciju tijela svog sina. Kako je naveo, lice mu je bilo smrskano, a prepoznao ga je po odjeći u kojoj je otišao od kuće.
Za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj, sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Svjedok Idriz Mujkić je u iskazu naveo kako je njegov sin Dževad po povratku iz vojske bio u Teočaku, jer nije mogao doći kući u selo Vražići (opština Čelić).
“Policija mi je došla kući i rekli su mi da mi je sin poginuo, da je tijelo dovezeno u Teočak. Mi nismo mogli otići, jer nije se moglo proći. Raza ga je prepoznala. Čuo sam da je krenuo iz Teočaka prema Tuzli i da su pobijeni u Lokanju”, ispričao je Mujkić.
Svjedokinja Ajša Husić govorila je o saznanjima u vezi sa smrću njenog djevera Munevera Husića. Ona je kazala da su 1992. čuli da je grupa koja je krenula iz Teočaka zarobljena, a da je prilikom razmjene tijela 1993. godine identifikovan njen djever.
Iskazi su pročitani jer svjedoci nisu mogli doći zbog zdravstvenih razloga.
Suđenje bi se trebalo nastaviti 29. oktobra ukoliko budu riješeni tehnički problemi sa uspostavljanjem video-veze, odnosno obavljeno vještačenje posljednjeg svjedoka Tužilaštva.
