Tužilac Stanko Blagić je u završnoj riječi naveo da je oštećena svjedokinja “A” potvrdila da je optuženi tokom augusta 1992. u “Dretelju” naišao ispred prostorije u kojoj je bila zatvorena, te joj počeo psovati i vrijeđati je na nacionalnoj osnovi, a u namjeri da je ubije i pucao iz puške.
“Ubio bi je da nije bilo svjedoka ‘D’ koji je uhvatio cijev puške”, kazao je tužilac.
Prema njegovim riječima, za Tužilaštvo je neprihvatljiva ocjena Prvostepenog vijeća da oštećena nije doživjela tešku psihičku bol, ako se u obzir uzmu ostali događaji koje je preživjela u “Dretelju”.
“Svjedokinja se nalazila u takvom stanju da je bio dovoljan samo jedan pogled koji bi kod nje izazvao strah, a ne vrijeđanje, psovanje i pucanje”, rekao je tužilac, naglašavajući da je neprihvatljivo da radnje koje je poduzeo optuženi nisu ratni zločin, kako je navedeno u prvostepenoj presudi.
Osvrnuo se i na činjenicu da je oštećena poznavala optuženog i njegovu narav jer je vidjela da se “bahato” ponašao prema ostalim logorašima, vrijeđao ih i udaro nogom.
“Optuženi je u vrijeme izvršenja radnji bio svjestan, imao je volju i postupao je s umišljajem, a bio je svjestan i situacije u kojoj se nalazila oštećena”, zaključio je tužilac.
Rajičev branilac Jasmir Muratović je istakao da je optužnica protiv njegovog branjenika bez osnova i da je kao takvu treba odbiti, pojašnjavajući da bez obzira na radnje koje su mu stavljene na teret, nije pređen prag koji je neophodno ispuniti da bi se radnja mogla okvalificirati kao razni zločin protiv civilnog stanovništva.
“Nikakvo planiranje nije opisano u događaju osim da je ‘naišao pored prostorije u kojoj se nalazila’. Nedostaju intenzitet, učestalost i upornost u radnjama, jer se radi o samo jednom događaju”, kazao je branilac.
Dodao je kako je oštećena tek naknadno spomenula optuženog i prepoznala ga na nekim fotografijama, a nije se mogla sjetiti da je puška opalila na četiri metra udaljenosti od nje, kao ni to da je svjedok “D” potvrdio kako učesnik tog događaja nije Rajič.
“Prvostepeno vijeće jeste zaključilo da je optuženi poduzeo neke radnje, ali i da one nisu ratni zločin”, naglasio je branilac.
Apelaciono vijeće je ukinulo prvostepenu presudu iz novembra 2017., kojom je Rajič oslobođen krivice da je kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u “Dretelju” vrijeđao zaštićenu svjedokinju “A” i prijetio joj puškom, te se suđenje vodi iznova.
S njim je bio optužen i Ivan Medić, ali je njemu Apelaciono vijeće izreklo jedinstvenu kaznu od 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih u “Dretelju”.
Zinaida Ibrahimović iz organizacije Vaša Prava u završnoj riječi je zatražila od Suda da optuženog obaveže da oštećenoj svjedokinji “A” isplati iznos od 20.000 konvertibilnih maraka nematerijalne štete zbog nanošenja psihičke i fizičke boli, te umanjenja životne sposobnosti.
Ibrahimović, koja zastupa oštećenu, istakla je kako bi u interesu pravde i pravičnosti bilo da se imovinskopravni zahtjev riješi u krivičnom postupku, jer bi njeno upućivanje na bilo koji drugi postupak za nju predstavljao traumu.
