Vela Zdenković je ispričala da se početkom augusta 1992. godine vratila u svoj stan u Rogatici i da je u komšiluku zatekla porodicu svjedoka M-5.
Ona je kazala da su porodice srpske i bošnjačke nacionalnosti koje nisu imale gdje otići, boravile u Srednjoškolskom centru (SŠC), a među njima je bila i porodica M-5, kojeg je poznavala. Pojasnila je da oni nisu bili tamo zatočeni, već su dobrovoljno otišli.
“Tokom 1993. godine M-5 je radio u tvornici, viđala sam ga da ide na posao, vraća se. Djeca su se normalno igrala. Nikakvih problema nisu imali”, navela je Zdenković.
Istakla je da su se ljudi u Rogatici ljutili jer M-5 radi, dobija namirnice i platu, te ih pazi “Crveni krst”, a ostali su na liniji i gladuju.
“Pričalo se da ga štiti Rajko Kušić, da su bili radne kolege i da je on njegov neki doušnik”, izjavila je svjedokinja, dodavši da je M-5 u jesen 1993. otišao u Crnu Goru.
Govoreći o optuženom Ozrenu Planojeviću, svjedokinja je istakla da on dolazi iz ugledne porodice, iz koje su izlazili obrazovani ljudi. Njega je, kako je rekla, viđala tokom rata kada bi išla u centralni “Crveni krst”, koji je bio smješten u fabrici “Sladara”.
Kazala je da je saznala da je njegov stariji brat na liniji, a da ga je otac, kako bi ga zaštitio, zaposlio kao vozača da vozi povjerenike. Za njega, kako je rekla, nema ništa loše da kaže.
Tužilaštvo BiH tereti Planojevića i Zdravka Lubardu da su u periodu od kraja maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u progonu civila Bošnjaka, hapšenjem, nestankom te drugim nečovječnim djelima. U optužnici stoji da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Rogatici.
Planojević je optužen da je od kraja juna do septembra 1992. godine u Srednjoškolskom centru “Veljko Vlahović” u više navrata tukao svjedoka M-5.
Svjedok Milorad Despotović je ispričao da je tokom rata angažovan kao povjerenik Kriznog štaba u Rogatici, čije sjedište je bilo u “Sladari”. Rekao je da je početkom rata grad bio blokiran i da je komandant Rajko Kušić zajedno s Kriznim štabom odlučilo da se grad deblokira, a stanovništvo srpske i bošnjačke nacionalnosti je pozvano da dođe u Srednjoškolski centar.
“Porodica od M-5 i još nekoliko bošnjačkih porodica su došle tu jer su bili veliki prijatelji Kušića. Kad bi se slala hrana, uvijek se vodilo računa da i M-5 dobije. Bili su prijatelji i s Mladenom Vasiljevićem, komandantom policije. Kušić mu je dao maksimalnu zaštitu”, kazao je svjedok.
Ispričao je da je 5. augusta 1992. organizovan prijevoz Bošnjaka iz škole u Sarajevo, ali da su M-5 i još jedna porodica izrazili želju da ostanu, te ih je Kušić smjestio u stan. Krajem naredne godine, svjedok je, kako je rekao, bio u pratnji kada je organizovano da porodica M-5 izađe iz grada, te ih je on odveo u Crnu Goru.
Za Planojevića je svjedok kazao da ga poznaje od djetinjstva jer je njegov otac bio direktor firme u kojoj je on radio. Bila je to, prema svjedoku, čestita i ugledna porodica. Otac je bio član Kriznog štaba te je iskoristio taj položaj da angažuje sina kao vozača, dodao je on.
Suđenje će se nastaviti 16. oktobra.
