Senadin Čaušević je posvjedočio da je početkom augusta 1992., krijući se u kukuruzima, čuo glasove vojnika koji su “štrikom” vezali članove njegove porodice i odveli ih prema Rizvanovićima, gdje je, kako je ispričao, njihove ostatke pronašao 1998. godine.
“Spavao sam vani sa stričevićem. Ujutru sam čuo da je došla vojska i vidio brata kako trči prema kukuruzima… Otišli smo i mi, i čučnuli. Čuo sam da neko od vojnika tuče oca i da mu prijete da će ga ubiti ako ne pozove brata. Nakon trećeg poziva, moj brat je ustao i otišao, a mi smo pobjegli dalje”, pojasnio je svjedok.
Izjavio je da se istog dana vratio u selo, ali da nije našao nikog od porodice. Prema Čauševiću, komšinica mu je rekla da su tukli njegovog starijeg brata, a da su mu roditelji, strina i mlađi brat ležali u avliji i da su ih vojnici gazili po glavama, nakon čega su ih vezali “štrikom” i odveli prema Rizvanovićima.
Sretko Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992. godine, odveo pet civila na punkt u Rizvanoviće, zatvorio ih, a potom ubio.
Čaušević je dodao da je čuo priču da je s vojnicima i komandantom bataljona došao i Adem Ejubović, koji im je pokazao na kuću gdje se nalazila njegova porodica.
Orhan Čaušević je ispričao da mu je, po dolasku u Travnik 1992. godine, Tahira Čaušević kazala da se “sva umokrila” koliko je vojska tukla dvojicu Čauševića prije nego ih je s drugima odvela prema Rizvanovićima.
Dodao je da mu je i starica Ramiza rekla da je vidjela da je na raskrsnicu došao crveni golf , iz kojeg je izašlo nekoliko vojnika, kojima je Adem Ejubović pokazao da idu u smjeru kuće Čauševića.
Suđenje će se nastaviti 22. oktobra.
