“Sve na tijelu mi je bilo modro. Krv je tekla iz ušiju, nosa i usta… Ubadali su me i šarafcigerom… Udarali 50 puta palicom po koljenu. Jedva se vučem po zemlji”, opisao je Milivoje Jelić posljedice batina tokom zatočenja u školi u mjestu Donja Mahala.
On je rekao da je nakon dolaska u školu u oktobru 1992. nekoliko večeri dobijao “ogromne” batine, a da su poslije bile manje. Kao najokrutnije izdvojio je stražare za koje je čuo da se zovu Pera zvani Konj, Rakijica i Dama.
“Rakijica je bio sitan, plav, jako zločest… Hvatao za testise, zavrtao… Tih večeri me je natjerao da kleknem i udario me palijom po testisima”, kazao je Jelić.
On je naveo da su i drugi zatočenici bili vidno pretučeni, a da su Marko i Branko Goranović podlegli od batina.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato Živković zvani Rakijica, Anto Živković, Stjepan Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Jelić je rekao da je vođen na kopanje rovova, gdje su zatvorenici ranjavani i gdje su ginuli. On je kazao da je prije Donje Mahale bio zatvoren nekoliko dana u Orašju zajedno s ranjenim bratom i još dva poznanika. Odatle je jednom otišao na kopanje rovova i, kako je naveo, kada se vratio brata i druge dvojice više nije bilo.
“Poslije sam saznao da su odvedeni na skelu, pobijeni i bačeni u Savu”, kazao je Jelić, koji je razmijenjen 29. januara 1993.
O fizičkom zlostavljanju u Donjoj Mahali govorio je i Mirko Čečavac.
“Taj Pera zvani Konj i Rakijica su mi rekli da stavim ruke ispod nogu pa me okrenu u salto. Ja sam pao, a Dama se popeo na sto i skočio. Tad su mi rebra napukla. Jedan me uzeo za glavu pa u zid… Kad se to ohladilo, nisam se mogao okrenuti”, prisjetio se Čečavac.
Kad su vođeni na kopanje rovova, kako je rekao, u Matićima su se korektno ponašali prema njima, dok je u Oštroj Luci bilo opasno, jer su im govorili da se penju na rov kad je otvarana vatra.
Na kopanju rovova na liniji ranjen je svjedok Radovan Pavić, koji je tada bio zatvoren u Orašju. Ispričao je da je 24. oktobra 1992. ranjen u stomak i da su ga prebacili u Hrvatsku gdje je dva puta operisan, a potom prebačen u Donju Mahalu odakle je 24. decembra razmijenjen.
Sva tri svjedoka su kazala da su bili vojno angažovani i da su iz sela Novi Grad htjeli da odu na teritoriju pod srpskom kontrolom. Naveli su da su zarobljeni u maju 1992. te da su zatvarani u Odžaku, Novom Gradu, Bosanskom i Slavonskom Brodu, do dolaska u Orašje odnosno Donju Mahalu.
Suđenje se nastavlja 10. oktobra.
