Marjanović je u maju 1992. odveden iz svoje kuće na području Stoca i nakon što je određeni period bio zatvoren i tučen u “Sjevernom logoru” u Mostaru, s drugim muškarcima je prebačen u Bileću.
Prisjećajući se stražara u Bileći, svjedok je rekao da su neki bili korektni, a da su neki fizički maltretirali zatvorenike.
“Bio je jedan iz Mostara koga su tukli, mislim, Đaja, Bošnjak, Mavrak. Upadali sa strane, jedan tukao pokojnog Damjana”, izjavio je Marjanović.
On je naveo da mu je zatočenik Ramiz Hajdarević kazao da ga je istukao Boris Bošnjak.
“Miloš je odveo njih 20-ak da čiste pistu i Ramiz je nekom vojniku dao pare da mu kupi cigare. Kad je to vidio Boris Bošnjak, dobro ga je namlatio. To mi je rekao Ramiz”, prisjetio se Marjanović.
Boris Bošnjak je optužen s Milošem Mavrakom, Miodragom Grubačićem i Ilijom Đajićem za progon nesrpskog civilnog stanovništva 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica su kao pripadnici VRS-a bili stražari u logoru u Bileći.
Svjedok Marjanović se prisjetio i da mu je zatočenik Rezalije Lizde kazao da ga je Boris Bošnjak premlatio.
“Nisam to vidio. Čuo sam jecaje i poslije sam vidio da je modar”, rekao je svjedok.
On je opisao stražare Bošnjaka, Miloša i Đaju. Takođe je potvrdio da je u istrazi na fotografijama prepoznao Miloša Mavraka, a da Borisa Bošnjaka nije mogao prepoznati.
Na pitanje Bošnjakove braniteljice Nine Kisić kako je znao imena stražara, Marjanović je odgovorio da je, kroz prozor prostorija u kojima je bio zatočen, čuo kako se oslovljavaju među sobom.
Svjedok je naveo da je razmijenjen 18. avgusta 1992. i da je tokom zatočeništva smršao 55 kilograma.
Suđenje će se nastaviti 9. oktobra.
