Šerif Velibašić je ispričao da je početkom rata imao deset godina i da je s porodicom živio u selu Hambarine kod Prijedora.
“Jedne večeri oca su izveli, i više se nije ni vratio. Majka nam je to prenijela ujutro. Nakon nekoliko dana, vidjeli smo da je ubijen”, kazao je svjedok, pojasnivši da je vidio tijelo oca. Dodao je da je otac bio zaklan, istučen po čitavom tijelu, te da su mu, između ostalog, bili odsječeni prsti na jednoj nozi.
Velibašić se prisjetio kako su ga, skupa s bratom, u augustu 1992. godine uhapsila tri vojnika. Napomenuo je da je jedan od tih vojnika imao bradu, a da je poslije od majke saznao da je to Mićo Jurišić.
“Natjerali su nas da kleknemo i počeli ispitivati brata Edina gdje smo krenuli… Jedan je uzeo nož i stavio mu pod vrat. Taj s bradom je bio Mićo Jurišić. Ja sam vrisnuo, a jedan vojnik me je ošamario”, izjavio je Velibašić, dodavši da su tada sprovedeni do kuće, iz koje su se svi svjedokovi srodnici morali postrojiti ispred.
Prema njegovim riječima, “Mićo s bradom” je izvadio neki papir i rekao da oni “hrane ‘Zelene beretke’”.
“Izvadio je isti nož i stavio najmlađoj sestri Medini od četiri godine ispod vrata”, kazao je Velibašić, istaknuvši da je prijetio da će početi “klati od najmanjeg”.
Kako je posvjedočio, Velibašića i njegovu porodicu su ova trojica vojnika sprovela do mjesta Žeger, da bi u konačnici bili transportovani u Travnik.
Tužilaštvo BiH tereti Jurišića, bivšeg pripadnika rezervnog sastava milicije Tukovi pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da je 1992. učestvovao u progonu nesrpskog civilnog stanovništva i to ubistvima, mučenjima, nezakonitim lišavanjem slobode, sprovođenjem u logore i drugim nečovječnim djelima. S Jurišićem je bio optužen i Dragomir Tintor, koji je u međuvremenu preminuo.
Svjedok Dževad Džananović je rekao da je, nakon “čišćenja” Hambarina i drugih sela, pobjegao u šumu Kurevo, a potom u selo Čarakovo.
Džananović je ispričao kako je jedne prilike u junu 1992. godine, dok se krio sa svjedokom S-1 i drugim osobama, vidio da se neko šunja prema njima. Pojasnio je da je ta osoba bila u čučećem položaju s uperenim pištoljem i da se radilo o Mići Jurišiću, kojeg je odaranije poznavao.
Svjedok je kazao da su oni počeli bježati, da je “Mićo već pucao”, te da je počela rafalna paljba.
“Ferida Žerića sam tad zadnji put vidio na tom brežuljku. Nisam čuo ništa više za njega”, rekao je svjedok. Istakao je i da je u par navrata 1992. godine ukopavao mrtve osobe.
Džananović je naveo kako je tokom rata odveden i njegov brat Idriz, za kojeg do dana današnjeg ništa nije saznao.
Suđenje će se nastaviti 24. septembra.
