Said Karalić ispričao je da su stanovnici Grapske više puta dobili ultimatum i poziv na predaju oružja početkom maja 1992. godine, što su odbili. Pojasnio je da su predstavnici mjesne zajednice išli na pregovore sa čelnicima civilne i vojne vlasti grada Doboja koji nisu urodili plodom, što je dovelo do zarobljavanja bošnjačkog civilnog stanovništva, koje je 9. maja pokušalo izaći iz blokirane Grapske.
“Konvoji žena, djece i staraca 9. maja dolaze do Buštoća gdje su zaustavljeni i vraćeni svi osim porodice Husaković koja je zarobljena. Tada se iz revolta grupa iz Grapske organizovala i blokirala put, tu su zaustavili grupu vojnika i civila Srba. Razoružali su ih i zadržali kod ambulante”, kazao je svjedok.
Prema riječima svjedoka, tog dana je prolazio kraj zarobljenih Srba, gdje je vidio prijatelja Zorana Stevanovića, koji je tražio da idu na pregovore.
Karalić je naveo da je sa Stevanovićem otišao na pregovore kod lica koje im se predstavilo kao pukovnik Ožegović, koji im je dao posljednji ultimatum za predaju, rekavši da Grapska nema šanse da se odbrani i da će ukoliko se ne predaju biti 2.000 mrtvih.
Dodao je da su tada uslijedile ucjene “dječijim glavama” porodice Husaković, nakon čega su pušteni zarobljeni civili i vojnici u Grapskoj.
Naredni dan, prisjetio se svjedok, počeo je napad na Grapsku granatiranjem, da bi nakon toga počeo i pješadijski napad u kome je, kako je rekao Karalić, selo opljačkano i zapaljeno.
U grupi muškaraca koja nije željela da se preda vojsci, svjedok je rekao da je preko šume uz konstantne napade raznih vojnih formacija napustio Grapsku.
Optužnica za zločine počinjene u Doboju tereti Milana Ninkovića, Borislava Paravca, Andriju Bjeloševića i Milana Savića da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je uključivao progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Paravac je u to vrijeme bio predsjednik, a Ninković član Kriznog štaba općine Doboj, Bjelošević načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB), dok je Savić bio njegov zamjenik.
Suđenje se nastavlja 11. septembra.
