Edvard Marić ispričao je da je 1. juna 1992. zajedno s više osoba odveden u zatvor u Bileću, te da je nakon 20 dana zatočeništva dobio obavezu da radi u trpezariji zatvora. Istaknuo je da je tada bio maloljetan i da nije pripadao nijednoj vojnoj formaciji.
“Od stražara u zatvoru znam Bošnjaka, Miloša, Grubog i Đoju. Prilikom nedostatka hrane stražari su nas maltretirali. Tom prilikom mi je Đoja stavio pištolj na glavu”, kazao je svjedok.
Optužnica tereti Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva tokom 1992. Na teret im je stavljeno da su učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
Odgovarajući na pitanje Odbrana, svjedok Marić je potvrdio da mu je Đaja pištolj na glavi držao kratko i da nije pretpio povrede koje bi iziskivale liječnje. Dodao je da se ne može sjetiti da li je izvršio repetiranje pištolja.
Ramiz Hajdarović, drugi svjedok Optužbe na ovom suđenju, ispričao je da ga je Bošnjak pretukao dok je bio u zatvoru u Bileći.
“To se dešavalo u i ispred učionice i ispred WC-a. Dobio sam dosta udaraca, oko 15 minuta je to trajalo. Poslije toga nikad ga očima nisam vidio”, kazao je Hajdarović.
Treći svjedok Mile Raić ispričao je da je u zatvoru u Bileći upravnik Bošnjak po dva ili tri puta dnevno udarao zatvorenika Rezalija Lizde.
Nastavak suđenja zakazan je za 4. septembar.
