Tužilac Miroslav Janjić je kazao da je dokazano da su u vrijeme akcije na selo Bukvik kod Brčkog sredinom septembra 1992. bili oružani sukobi i da su o tome govorili saslušani svjedoci.
“Postojanje oružanog sukoba su potvrdili i svjedoci Odbrane, koji su bili stanovnici tog naselja”, rekao je Janjić, dodavši da je Tužilaštvo BiH dokazalo komandnu odgovornost optuženog Mensura Đakića te da su svjedoci, njegovi saborci, potvrdili da je izdavao naredbe.
Janjić se osvrnuo i na iskaze svjedoka, dodavši da je jedan od njih naveo da je bio uz Đakića tokom akcije i da ga je vozio. Također, kako je rekao Janjić, svjedoci su govorili da je Đakić dao odobrenje za početak napada.
Tužilac smatra da su svjedoci potvrdili da su čuli žene na tom području i da je veći broj očevidaca govorio da je Kajtazi pucao u njih. On se osvrnuo na dokaze Odbrane, kazavši da se vještačenje Nehrua Ganića ne može uzeti relevantno, smatrajući da je pristrasno.
Tužilaštvo BiH tereti Đakića i Kajtazija za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u septembru 1992. u selu Bukvik. Đakić se tereti da, kao komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina, 15. septembra 1992., nije spriječio vojnika da ubije tri osobe srpske nacionalnosti, a nakon toga je propustio da kazni počinioca.
Kajtazi je optužen da je istog dana, pucajući iz automatske puške, ubio dvije žene srpske nacionalnosti – Milku i Radojku Brestovački.
Odbrana Kajtazija je navela da nije dokazano da je optuženi ubio dvije žene srpske nacionalnosti i da se optužnica bazira samo na iskazu jednog svjedoka koji je davao više različitih izjava u istrazi.
“Jedino on izjavljuje da je vidio Kajtazija kako ubija. Na osnovu ove izjave njemu se ne može donijeti osuđujuća presuda. Na temelju svega izvedenog Odbrana smatra da se ne može donijeti presuda i to bi bilo nepravedno”, izjavio je branilac Mirsad Islamović.
Završne riječi Đakića su zakazane za 29. august.
