Akeljić i ostali: Odbrane predlažu oslobađajuću presudu

Prema braniocu Irsanu Kukiću, ostalo je nejasno da li je Akeljić počinio djela iz optužnice, sporno je da li su oštećene osobe bile ratni zarobljenici ili civili, a utvrđeno je, kako kaže, da su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Kukić je rekao da se ne zna ni da li su povrede zadobili prije dovođenja u pritvor te da li je optuženi bio komandir Vojne policije u selu Kruščica.

“U periodu 1993., prema iskazima svjedoka, bilo je najviše do 20 pripadnika vojne policije, a taj broj nije dovoljan ni za vod, ni za četu ni bataljon, već eventulano odjeljenje. Vod vojne policije jeste postojao u 325. brdskoj brigadi, ali u Starom Vitezu. Dio vojne policije u Krušcici formalno pravno nije imao komandira”, rekao je branilac.

Istakao je i da je Akeljić najčešće bio dežurni u objektu “Crna kuća” jer je odbio evakuaciju nakon teškog ranjavanja i ostao da brani svoje selo, da je tu dužnost obavljao tokom dana, kao i da su svi pritvorenici prilikom dovođenja odvođeni ljekaru ili je on sam dolazio.

“Nesporno je da su svi zatvorenici boravili u jednoj prostoriji, ali niko od njih nije izjavio, vidio ili čuo da je Akeljić izdao naredbu da se maltretiraju”, kazao je branilac.

Kukić je rekao i da oštećeni u ranijim iskazima nisu spominjali optuženog, ali su to pod pritiskom učinili kako je vrijeme odmicalo.

“Ne tvrdi Odbrana da neki od oštećenih nisu preživjeli strah, bili ozlijeđivani. Tvrdnja Odbrane je da te ozljede nisu zadobili od vojnih policajaca, pogotovo Akeljića”, istakao je branilac i dodao da Akeljić nije imao nikakvu vlast.

Akeljić je istakao kako danas ponosno hoda svojim gradom i da svakoga može pogledati u oči jer nikome nije nanio zlo, a za izjave svjedoka Tužilaštva je rekao da je mišljenja da su bili skloni finanijskom motivu.

“Uprkos tome što sam preživio tokom rata, nisam sklon revanšizmu. Postupao sam disciplinovano vojnički. Smatram da nisam uradio ništa što bi nekoga povrijedilo”, kaže optuženi.

Akeljić i Haskić su sa Senadom Bilalom, Hazimom Patkovićem i Šemsudinom Đelilovićem optuženi da su od jula do novembra 1993. učestvovali u zločinima nad civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti.

U optužnici stoji da su Akeljić, kao komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), te Haskić, Bilal, Patković i Đelilović, kao pripadnici iste jedinice, psihički i fizički zlostavljali zatvorenike u objektu “Crna kuća” u Kruščici.

Haskićeva Odbrana je u završnoj riječi istakla da je optuženi samo sedam dana u julu 1993. bio u “Crnoj kući”, što proizilazi iz dokaza, a da je ostali period iz optužnice proveo na ostalim ratnim zadacima, izmještanju ranjenika i zbrinjavanju članova uže porodice, a kasnije je sam bio na liječenju nakon teškog ranjavanja.

“U radnjama optuženog se ne stiču elementi krivičnog djela, niti kršenje međunarodnih konvencija. I da je dokazana krivnja, djela se ne mogu podvesti pod ratni zločin protiv civilnog stanovništva” ,rekao je branilac Bekir Ferizović i dodao da svjedoci Haskića u početku nisu teretili, već su kasnije iznosili upitne navode.

Za Haskića je branilac rekao kako je prvi od Bošnjaka koji se vratio u mjesto prebivališta i borio se za suživot nakon sukoba, kao i da se radi o korektnom borcu i sportisti.

Haskić je opovrgao navode svjedoka da je sklon konzumiranju alkohola i da je karatista.

“Da sam učinio sve što je navedeno u optužnici, pa zar bi se smio vratiti u selo okruženo sa svih strana ljudima hrvatske nacionalnosti… Gledao sam da budem korektan, radio sam na zbližavanju ljudi”, naglašava Haskić.

Odbrane će sa završnim riječima nastaviti 23. jula.