Đakić i Kajtazi: Komandant bez nadležnosti za provođenje istrage

Nehru Ganić, vještak vojne struke, kazao je da je nalaz i mišljenje bazirao na vojnim načelima i principima Jugoslovenske narodne armije (JNA) kojima su se koristile sukobljene snage u BiH i međunarodnog ratnog prava koje se moralo poštovati.

Govoreći o dešavanjima u selu Bukvik u septembru 1992. godine, vještak je rekao da su dvije čete Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina učestvovale u aktivnostima, ali u različitim pravcima djelovanja.

“Komandant bataljona vrši koordinaciju iza njih ako nastavljaju dalje… Ne može izaći ispred njih i kretati se”, kaže vještak.

Komandir jedne od četa Prvog bataljona je, prema riječima Ganića, izvijestio da je došao do objekta za koji se kasnije ispostavilo da je privremena ratna bolnica. Nakon poziva, nastavio je vještak, predali su se doktor i dvije medicinske sestre, dok su ostali vojnici pružili otpor i poginuli, što stoji, prema Ganićevim riječima, u izvještaju.

“Ukoliko su objekat i osoblje ratne bolnice imali na sebi medicinske oznake i nije pružan otpor, pravila nisu smjela biti prekršena. Ukoliko nije bilo propisanih obilježja, napadač nije mogao znati koja mu je namjena. U tom slučaju se radilo o napadu na legitimni vojni cilj o čemu izvještava komandanta bataljona, a ovaj komandanta brigade”, kaže vještak.

Ganić je istakao kako komandant bataljona zbog koordinatorskih aktivnosti nije mogao biti prisutan kod ratne bolnice i da je napad izvršen na legitimni vojni cilj.

“Komandant bataljona nema mogućnost da spriječi vršenje krivičnog djela, ali može upozoravati svoje potčinjene. Ne može na 500 mjesta biti u istom trenutku. O tome samo može poslati izvještaj nadređenim koji poduzimaju dalje radnje”, kaže vještak.

Pojasnio je Ganić i da je komandant bataljona mogao posumnjati u izvještaje komandanata četa, ali misli da se radilo o povjerenju jer su prije toga mjesecima zajedno učestvovali u ratnim dejstvima, kao i da ako prećuti saznanja o kršenju pravila, na sebe preuzima odgovornost.

Tužilaštvo BiH tereti Mensura Đakića i Begzada Kajtazija za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u septembru 1992. u selu Bukvik.

Đakić se tereti da, kao komandant Prvog bataljona 108. brigade HVO-a Bosanska Posavina, 15. septembra 1992., nije spriječio vojnika da ubije tri osobe srpske nacionalnosti, a nakon toga je propustio da kazni počinioca.

Kajtazi je optužen da je istog dana, pucajući iz automatske puške, ubio dvije žene srpske nacionalnosti – Milku i Radojku Brestovački.

Tužilac Miroslav Janjić je rekao da zbog digniteta žrtava srpske nacionalnosti i ostalih žrtava ne može ispitati vještaka protiv kojeg je podignuta i potvrđena optužnica za ratni zločin, a istakao je prigovor zakonitosti i relevantnosti na nalaz koji je uložila Odbrana.

Ganića optužnica Tužilaštva BiH tereti za ratni zločin nad žrtvama srpske nacionalnosti počinjen na području sela Čemerno (općina Ilijaš).

Nastavak suđenja je 20. juna.