Ibrahim Babić, bivši kurir i pripadnik ličnog obezbjeđenja Amira Reke, komandanta 43. drinske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), rekao je da se sredinom jula 1992. po drugi put krenulo u “razoružavanja Bučja”, kada je i Ahmet Sejdić iz Višegrada pristigao sa svojim odredom “Čole”.
“Reko je tada izdao naredbu Interventnom vodu Ferida Dizdarevića i Sejdiću da pokušamo razoružati Bučje. Jedan dio ove jedinice iz Višegrada je otišao iznad, drugi ispod sela. Ušli smo i Reko je od predstavnika sela zahtijevao da predaju naoružanje. Pristali su i njih 23 je došlo sa puškama i municijom”, istakao je svjedok.
Poslije predaje naoružanja, kako je naveo Babić, Reko je tražio od mještana da odluče da li će ostati ili ići na razmjenu u Čajniče. Pošto im se nije mogao ispuniti uslov za ostanak – obezbjeđenje sela – svjedok je rekao da su odlučili da idu na razmjenu.
Prema riječima Babića, Reko je odredio da ih na razmjenu isprati Dizdarević.
“Ferid Dizdarević nije izvršio ispraćaj i nije došlo do razmjene kako je bilo zamišljeno. Bilo je premalo hrane i za vojsku, a ne još i za njih, tako da je Ferid donio odluku da ih vrati u Goražde”, prisjetio se svjedok.
Odgovarajući na pitanja Državnog tužilaštva, svjedok je kazao da mu nije poznato da li je dio jedinice kojom je Sejdić komandovao išao u pratnji mještana iz Bučja.
Ahmetu Sejdiću, ratnom komandantu Prve višegradske brigade ABiH, sudi se za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima Vojske Republike Srpske (VRS), od jula 1992. do februara 1993.
Suljo Fejzić, bivši komandant bataljona “Čole”, rekao je da je funkciju preuzeo od Sejdića, koji je formiranjem Prve višegradske brigade ABiH postao njen komandant, početkom augusta 1992.
Fejzić je pojasnio da to nije bila prava brigada, jer nije imala formirana potrebna tijela, a da je Sejdić bio potčinjen štabu Teritorijalne odbrane (TO).
Suđenje će se nastaviti 3. jula.
