Članak

Pavić: Akcija “čišćenja” u prijedorskim selima

Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je u julu 1992. godine učestvovao u akciji “čišćenja” u prijedorskim selima od Hambarina do Bišćana.

Branko Ševa je ispričao da je u proljeće 1992. u Gornjoj Ljubiji angažovan u rezervni sastav policije. Prisjetio se jula iste godine, kada je, kako je rekao, angažovan u akciji “čišćenja” na lokaciji od Hambarina do Bišćana.

Akcija “čišćenja”, kako je kazao, značila je privođenja muškog stanovništva bošnjačke nacionalnosti.

“I druge jedinice su učestvovale, to je bilo sve regulisano. Osim rezervne policije, bilo je nepoznatih ljudi, većinom vojske. Mi smo pripomagali”, rekao je svjedok i dodao da je vojska izvodila iz kuća muško civilno stanovništvo i upućivala ih na glavni put, te da su dalje išli autobusima.

U mjestu Rakovčani je kod džamije, prema njegovim riječima, vidio dosta muškaraca koji su ležali na cesti, te su udarani i morali su da pjevaju “četničke pjesme”. Na putu prema selu Bišćani, svjedok je, kako je kazao, također vidio ljude koji su isto tretirani.

U blizini Bišćana, Ševa je, kako je rekao, vidio nekoliko leševa na putu, a kod mlina u istom selu je vidio desetak ubijenih civila na asfaltu. Na njima je, pojasnio je, vidio razbijene glave.

“Po naredbi Radeta Bilbije, tijela su odvučena niže u šumarak. Nekim vojnicima je rekao da civili odvuku leševe… Čulo se nekoliko rafala i vojnici su se sami vratili. U selu Hegići vidio sam dosta ubijenih civila u dvorištima”, posvjedočio je on.

Sretko Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini juna 1992. odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, zatvorio ih, a potom ubio.

Svjedok Amir Duratović se prisjetio 20. jula 1992. godine, kada je u selo Rakovčani došla vojska i pozvala muškarce da izađu iz kuća. Tada je sa svojim ocem, bratom i Ćazimom Čauševićem izašao i, kako je izjavio, bili su postrojeni pored ograde.

Kazao je da su i ostali muškarci iz sela postrojeni, i svi su krenuli prema Rizvanovićima. U međuvremenu je, rekao je Duratović, jedan vojnik ispalio metak u asfalt i tako ranio njegovog oca, a tada im je drugi vojnik, sa činovima na uniformi, kazao da odu kući i ne izlaze vani.

Kasnije je saznao da su muškarci sprovedeni u logore, dok su neki završili na šljunkari. Svog brata je svjedok, kako je rekao, pronašao u grobnici Tomašica.

Suđenje se nastavlja 18. juna.

Emina Dizdarević Tahmiščija