Milkan Davidović, bivši član komisije za dobrovoljno iseljavanje nesrpskog stanovništva, kazao je da se Bošnjacima i Hrvatima nastojalo omogućiti da bezbjedno napuste Sanski Most.
“Spiskovi su išli preko Mjesne zajednice. Komisija je kontaktirala predstavnike ‘Sana-Transa’ i predstavnike Vojne policije da se obezbijede”, rekao je Davidović.
Prema Davidoviću, muslimansko i hrvatsko stanovništvo se iseljavalo prema Travniku i Bihaću, te u zemlje Evrpske unije preko Hrvatske.
Naglasio je da je stanovništvo iz mjesta Hrstovo, Vrhpolje i Mahala imalo prioritet jer su im kuće bile djelimično devastirane, kao i da su postojali zahtjevi da se imovina predaje Općini.
Svjedoku je prezentovan i dokument pod nazivom “Odluka o mogućnosti dobrovoljnog iseljenja od 2. jula 1992. godine”, a Davidović je kazao da ta odluka nije mogla biti provedena.
Vrućinića, bivšeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) i člana Kriznog štaba u Sanskom Mostu, optužnica tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Drugi svjedok Odbrane Ljubomir Blanša rekao je da je, kao rezervni policajac SJB-a, vršio obezbjeđenje zatvora koji se nalazio u garažama fabrike “Betonirka”. Dodao je da mu je poznato da je bilo udaranja zatvorenika u toj fabrici, ali da on to u svojoj smjeni nije dozvoljavao.
Blanša je ispričao da je bio u smjeni kada su u julu 1992. godine zatvorenici odvezeni na Manjaču, te da mu je poznato da ih se 18 ili 19 ugušilo u transportu “pod ceradom”.
Na ovom suđenju optuženi Vrućinić se obratio članu Sudskog vijeća Zoranu Božiću.
“Ja od vas očekujem – ne nikakve privilegije, kao sudija je Srbin i Mirko Vrućinić je Srbin – da ja to osjetim da ste korektan čovjek”, kazao je Vrućinić obraćajući se sudiji Božiću.
Božić je rekao da bi sam sebe razriješio dužnosti da posmatra ljude po nacionalnosti.
Nastavak suđenja je zakazan za 11. juni.
