Namka Bašić ispričala je da je njen muž odveden u Omarsku, a zatim na Manjaču, gdje je i ubijen.
“Pobjegli smo iz sela Tukovi u Ališiće, gdje je živjela moja majka. Jedno jutro došao je Mićo Jurišić s drugim vojnicima i odveo mog Nihada. Kasnije sam, od Nihadovog brata Hamdije, saznala da je odveden u Omarsku, pa na Manjaču”, izjavila je Bašić.
Svjedokinja je dodala i da je od djevera čula i to kako je njenog muža Nihada u Omarskoj tukao komšija Radenko Marinković.
“Hamdija mi je ispričao da je Radenko s Manjače odveo mog muža, i od tada mu se gubi svaki trag. Saznala sam da je ubijen u grupi od sedam ljudi, koji su kasnije sahranjeni u Banjoj Luci. Nakon ubistva bačeni su u rijeku Vrbas. Ja sam tu sliku leševa iz Vrbasa kasnije vidjela u novinama ‘Ljiljan’. Poslije će se desiti i ekshumacija, a ja sam muža ukopala 2002. godine”, kazala je Bašić.
Svjedokinja je, kako je izjavila, Jurišića viđala i u maju 1992. godine, kada joj je rekao da napusti Tukove i ode u Ališiće.
Tužilaštvo BiH tereti Jurišića, bivšeg pripadnika rezervnog sastava milicije Tukovi pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da je u periodu od maja do septembra 1992. učestvovao u progonu nesrpskog civilnog stanovništva i to ubistvima, mučenjima, nezakonitim lišavanjem slobode, sprovođenjem u logore i drugim nečovječnim djelima. S Jurišićem je bio optužen i Dragomir Tintor, koji je u međuvremenu preminuo.
Svjedokinja Z-6 je kazala da su sredinom jula 1992. tukli njenog brata u kući. Srela ga je, kako je posvjedočila, kada se pošao javiti u policiju, i tada joj je ispričao kroz kakve je torture prošao.
“Srela sam ga uplašenog ispred policije. Rekao je da se mora javiti, a da je prethodno pretučen u kući. Udarao ga je Basrak, a Tintor ga je tjerao da ljubi nož, dok mu je Jurišić također prijetio nožem. To mi je ispričao”, izjavila je svjedokinja Z-6.
Nastavak suđenja zakazan je za 5. juni.
