Zaštićeni svjedok S-7, nekadašnji pripadnik Šestog ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), ispričao je da su u Hambarinama bila tri vojna punkta, a da je on bio na punktu kod škole.
Prema svjedoku, Boro Milojica, Želja Rivić i svjedok S-10 su bili u kući vlasnika Sameda Velibašića. Za Velibašića je S-7 rekao da je bio pošten i radan čovjek i da je imao potvrdu od komandanta da ga niko ne smije dirati.
“Ubijen je on”, kazao je svjedok i dodao da se to desilo mjesec dana nakon izbijanja sukoba na tom području.
Velibašić je, prema iskazu S-7, dolazio po robu u kuću, a jedne večeri je ubijen na punktu.
“Nisam vidio ko je to uradio. Nisam ni vidio tijelo… Narod svašta priča ko ga je ubio, ali S-10 zna”, naveo je svjedok.
Boro Milojica i Želislav Rivić, bivši pripadnici Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske brigade VRS-a, optuženi su za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. na području Prijedora.
Svjedok Suad Sarajlić se prisjetio 22. maja 1992. godine, kada se desio egzodus civilnog stanovništva od Zecova do Bišćana, kazavši da je tog dana 8.000 do 10.000 ljudi došlo u Donju Ljubiju. U tim danima, kako je rekao, došlo je do razgraničenja u selu Polje kod Prijedora.
Krajem maja 1992. godine, kako je kazao, putem “Crvenog krsta” ti ljudi su vraćeni kućama i nakon mjesec dana dolazi do haosa, u kojem je dosta ljudi ubijeno.
Govoreći o Donjoj Ljubiji, svjedok je rekao da početkom jula dolazi do “čišćenja”, kada vojnici obilaze kuće i odvode muškarce na stadion, a nakon toga u logore.
“Do stotnjak ljudi je odvedno u nepoznatom pravcu, a kasnije smo saznali da su odvedeni u logore. Smrtno je stradalo 48 ljudi”, dodao je on.
Suđenje se nastavlja 28. maja.
