Dušan Milunić je kazao da je 28. juna 1992. formiran Šesti ljubijski bataljon, u čijem sastavu je bila Rasavačka četa. Na smotri u Rasavcima, rekao je, komandant bataljona Rade Bilbija je saopštio da će Milunić voditi tu četu. Optuženi je istakao da nikakav pisani dokument nije dobio. Prema Miluniću, disciplina u četi do 23. jula 1992. godine nije bila zadovoljavajuća.
“Bilo je ljudi kojima se nije moglo komandovati. Radovan Grbić je bio poseban tip. Želio je da bude glavni. Bilo je dosta alkoholičara”, izjavio je Milunić.
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, zajedno s Milunićem su optuženi i Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete Šestog bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Nekoliko dana prije akcije u selu Zecovi, kako je kazao optuženi Milunić, komandant Bilbija saopštio je da se organizuje pretres šume Kurovo, “u kojoj ima dosta ‘Zelenih beretki’”, ali da ne zna vremenski period. On je pojasnio da je – nakon što je rekao Bilbiji da neće da ide u kuće u Zecovima osim u srpske zaseoke, kao ni u Briševo i Ališeviće – dobio zadatak da postavi liniju odbrane radi zaštite srpske imovine i stanovništva u jednom dijelu Zecova.
Na dan akcije, 23. jula 1992. godine, Milunić je, kako je pojasnio, s vodom od oko 30 ljudi iz Stupara krenuo prema izvoru rijeke Svetinje, gdje mu se komandant javio radiovezom i naredio da se mora pomjeriti prema selu Čarakovo. Optuženi je naglasio da nisu prolazili kroz Zecove, nego da su išli ivicom šume Kurevo prema Čarakovu.
“Nismo imali zadatak da ulazimo u kuće, pretresamo, sporovodimo”, kazao je Milunić, dodavši da tokom kretanja nije vidio niti jedno tijelo. On je negirao i da je u njegovom prisustvu neko iz njegove jedinice pucao.
Optuženi se prisjetio da su došli kod kuće Vejsila Dženanovića, te da se začula pucnjava. Naveo je da je rekao da se svi njegovi vojnici okupe u dvorištu, kako ne bi imali veze s civilima u blizini.
S grupom od oko 20 ljudi optuženi je, kako je kazao, ušao u kamion koji je bio na magistralnom putu i uputili su se u pravcu Stupara.
Milunić je naveo da je 26. jula 1992. godine bio na referisanju u Ljubiji kada ga je radiovezom pozvao Radovan Grbić i rekao mu da su “pobijene žene i djeca u zaseoku Bačići”. Pojasnio je da u narednom periodu nije išao na lice mjesta, niti je dobijao zadatak u vezi s tim.
Unakrsno ispitivanje Milunića zakazano je za 25. maj.
- Grad: Prijedor
- Grad: Zecovi
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
