Pavle Milovanović je ispričao da je u maju 1992. godine doveden u dvoranu školskog centra u Orašju, gdje su nakon nekoliko dana dovedeni i ljudi iz Bukove Grede.
“Izgledali su jadno, ali se nije moglo primijetiti da su fizički kažnjeni. Mislim da ih je doveo gospodin Vincetić i još par njegovih ljudi”, rekao je svjedok i dodao da on lično nije tučen, ali da drugi zarobljenici jesu dobijali batine. Pojasnio je da su bili odvođeni i vraćani s modricama.
U sali u Orašju, kako je kazao Milovanović, viđao je i osobu po nadimku “Rakijica”, koja se prema njemu ponašala korektno.
Milovanović je rekao kako su čuvari bili najrigorozniji prema ljudima iz Bukove Grede. Dodao je i da je čuo da je Ranko Stojić odveden i ubijen, ali da ne zna ko ga je izveo.
Svjedok je ispričao da su zatvorenici iz sale išli na radove koji nisu bili prinudni. Napomenuo je da su išli na liniju kopati rovove i kositi travu, te da ima saznanja da je jedna osoba na radovima poginula, a dvije ranjene. On je istakao da kada bi “zapucalo”, da im je bilo rečeno da se sklone.
Milovanović se prisjetio da su u augustu premješteni u Mahalu, odakle je izašao 25. augusta. Govoreći o tom danu, svjedok je naveo da je po izlasku vidio svoju suprugu i optuženog Đuru Matuzovića.
“Kao da sam vidio Boga”, kazao je svjedok, pojasnivši da ih je Matuzović odvezao do Kriznog štaba, dao svjedoku uvjerenje, te odvezao do granice.
Odbrani Matuzovića svjedok je rekao da je prije rata optuženi bio njegov prijatelj, te da mu je bio i ostao draga ličnost. Odbrana je zatražila od Suda da dozvoli da svjedok i optuženi popiju kafu, čemu se Tužilaštvo BiH nije usprotivilo budući da mu je optuženi pomogao tokom rata.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Na ovom ročištu svjedočio je i Mato Đurković, nekadašnji pripadnik 104. brigade HVO-a, koji je kazao da je čuo kako je u mjestu Domaljevac kod Bosanskog Šamca u školi bio “nekakav logor”. Dodao je i da je čuo da su, nakon njegovog odlaska u Hrvatsku u oktobru 1992. godine, ljudi iz tog logora vođeni na kopanje rovova.
Đurković je istakao i da Marko Blažanović nije vodio brifinge u brigadi.
Suđenje će se nastaviti 16. maja.
