Akeljić i ostali: Optuženi negirao da je uzimao izjave

Svjedočeći u svoju korist, Haskić je ispričao da je bio pripadnik Vojne policije 325. brdske brigade Armije BiH (ABiH), a da je sjedište Vojne policije od polovine juna 1993. bilo u muzeju, odnosno tzv. “Crnoj kući”.

“Bio sam prisutan 1. jula 1993. kada se desio prvi dolazak pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO)”, rekao je optuženi, pojasnivši da su dovedeni Ivica, Stipo i Nenad Križanović, kao i Goran Strukar.

Haskić je pojasnio da su njih doveli pripadnici diverzantskog voda i da su uvedeni u postorije Vojne policije, a da je on lično ostao na vanjskom obezbjeđenju. Negirao je da je uzimao izjave, kao i da je bio prisutan kada su ove osobe davale izjave.

Haskić je s Minetom Akeljićem, Senadom Bilalom, Hazimom Patkovićem i Šemsudinom Đelilovićem optužen da je od jula do novembra 1993. učestvovao u zločinima nad civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti. U optužnici stoji da su Akeljić, kao komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade ABiH, te Haskić, Bilal, Patković i Đelilović, kao pripadnici iste jedinice, psihički i fizički zlostavljali zatvorenike u objektu “Crna kuća” u Kruščici.

Haskić je naveo i da je u julu 1993. učestvovao u akciji na Zabrđu sa Senadom Bilalom, nakon čega je otišao na odsustvo u mjesto Počulica i vratio se početkom augusta 1993.

Tokom augusta i u prvoj polovini septembra te godine, kako je kazao, u njegove poslove se ubrajalo i odvođenje zarobljenika na kopanje kanala, a tokom akcije 20. septembra 1993. bio je teško ranjen. Dodao je i da se vratio u jedinicu desetak dana prije drugog ranjavanja koje se desilo početkom decembra iste godine.

“Osobu ‘B’ nikad nisam vidio za vrijeme njenog boravka u Kruščici”, kazao je optuženi, dodavši da nije činio nešto što nije u skladu sa zakonom.

U unakrsnom ispitivanju, Tužilaštvo je istaklo kako je u ranijim izjavama optuženi spominjao Akeljića kao komandira Vojne policije, na šta je optuženi rekao da je ta riječ “svjesno ubačena”, te da on pamti Akeljića kao komandira saobraćaja Vojne policije iz 1992.

Haskić je dodao da je smatarao da se osoba “C” pitala za rad Vojne policije.

Na ovom ročištu u svoju korist je svjedočio i optuženi Senad Bilal, pojasnivši da je kao vojni policajac došao u Kruščicu 4. jula 1993., te da je u stanici zatekao pet do šest zatvorenika.

“Jeli su sve što smo i mi jeli. Isti krevet je bio kod mene i kod njih”, rekao je Bilal, dodavši da vojni policajci nisu mogli izvoditi zatvorenike na saslušanje ili zatvarati nekoga bez znanja svjedoka “C” i “D”.

Bilalu je Tužilaštvo predočavalo ranije izjave prema kojima je tvrdio da su dobijali naredbe od komandira Akeljića, na šta je optuženi kazao da je “tačno ono što je danas rekao”.

Naglasio je da “ko god je bio dežurni je izdavao naredbe za vrijeme dežurstva”, pojasnivši da je i on lično nekada bio dežurni, a da je Akeljić većinu vremena provodio kao dežurni jer je bio ranjen.

Suđenje će se nastaviti 14. maja svjedočenjem optuženog Đelilovića u svoju korist.