Adem Jajić je rekao da su srpske snage počele “akcije čišćenja sela” u okolici Prijedora u proljeće 1992., nakon čega se on krio u šumama.
“Ne sjećam se tačno datuma, ali znam da je ljeto bilo. Izašao sam iz šume i krenuo prema kućama po hranu. U Rizvanovićima ispod šume naišao sam na gomilu ubijenih ljudi. Nisam mogo blizu da priđem, svega na nekih desetak metara jer je već zaudaralo. Tijela su bila nabacana jedna na druge. Vidio sam i jedno žensko tijelo. Svi su bili u civilnoj odjeći, a na tijelu koje je bilo na vrhu sam uspio vidjeti ruke povezane na leđima”, opisao je svjedok.
Sretko Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992., odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, zatvorio ih, a potom ubio.
Jajić je dodao da je dosta pričao o tijelima koje je pronašao, da bi, kako je rekao, ta priča došla do Sinadina Čauševića koji je izgubio svoju porodicu u Rizvanovićima.
“Sinadin me potražio i zamolio da ga odvedem na mjesto gdje sam našao tijela. Malo smo duže hodali jer je sve bilo obraslo dok smo našli to mjesto. Našli smo žensku papuču, komad haljine i butnu kost. On je to prijavio i tu je izvršena ekshumacija i čuo sam da je to njegova porodica”, istakao je Jajić.
Svjedok je prvo rekao da je vidio tri ili četiri tijela, da bi na upit Odbrane kazao da postoji mogućnost da je tu bilo i pet tijela.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. maj.
