Damir Muhić je posvjedočio da je 23. ili 24. jula 1992. godine u jutarnjim satima došlo vozilo u sokak njegovih komšija Čauševića u Hambarinama.
“Nakon 30 do 40 minuta sam s prozora vidio da ih vode… Vode Mustafu, Džemku, Faudina, Edina i Šefku Čaušević. Imali su ruke na leđima. Svezani su bili”, izjavio je Muhić, dodavši da su iza njih išla dvojica naoružanih vojnika i vozilo, te da su otišli u pravcu sela Rizvanovići i Rakovčani.
Prilikom odvođenja Muhić je, kako je kazao, čuo povike, ali je istakao da ne može sa sigurnošću reći da li je neko pjevao ili plakao.
Za porodicu Čaušević svjedok je rekao da mu je poznato da su pobijeni iza škole u Rizvanovićima.
Muhić je naveo i da je prije ovog događaja srpska vojska “čistila teren” u Hambarinama, te da su muškarci bili odvođeni u logore.
Sretko Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992. odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, zatvorio ih, a potom ubio.
Ljuban Vila, bivši pripadnik Šestog ljubijskog bataljona, prisjetio se kako je u drugoj polovini jula 1992. godine s drugim pripadnicima Interventnog voda upućen na punkt u Rizvanovićima, gdje je bio i dio pripadnika Ljeskarske i Volarske čete.
Svjedok je pojasnio da su pri Volarskoj četi bili izvjesni Stevanić, Marčeta, te da misli da su bila i trojica Pavića.
“Jednom prilikom po povratku nas sedmorice iz Interventnog voda na punkt, zatekli smo jednu grupu civila zatvorenu u trgovini prekoputa škole. Dvije žene i tri muškarca”, kazao je Vila, dodavši da mu je bilo rečeno kako su te osobe zarobljene u zemunici na području Hambarina.
On je kazao da je nakon toga otišao na odmor, a da ujutro tih osoba nije bilo. Vila je naveo da se pričalo kako su te osobe odvedene i pobijene. Također je kazao da je čuo kako su tu bili Pavići, Stevanić i S-1.
Suđenje će se nastaviti 19. aprila.
