Nedžad Hodžić, koji je nepravosnažno oslobođen optužbe za ratni zločin počinjen na području Kladnja, ispričao je da je polovinom juna 1992. godine kao rezervni policajac došao u Policijsku stanicu u Stuparima, gdje je zatekao optuženog kao aktivnog policajca.
Hodžić je potvrdio da je lično radio na obezbjeđenju zgrada gdje su bile smještene osobe srpske nacionalnosti.
Na upit Odbrane da li je 20. januara 1993. godine zajedno s Vejzovićem i još jednom osobom “imao kontakt s Radovanom Đokićem u smislu njegovog maltretiranja”, svjedok je odgovorio da nije.
“Kako ću imati kontakt kad je Kahro otišao u augustu”, kazao je Hodžić, pojasnivši da je optuženi Vejzović polovinom augusta 1992. godine iz Stupara prebačen u Policijsku stanicu Lukavac.
Svjedok je naglasio i da nakon tog perioda optuženog nikad nije vidio u Stuparima.
Vejzović je optužen da je, kao pripadnik policije, od juna do septembra 1992. godine mučio, maltretirao i zlostavljao muškarce srpske nacionalnosti u mjestu Stupari. Prema optužnici, Vejzović je mučio zarobljenike udarajući ih pesnicama u glavu i u predjelu genitalija, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te im prijeteći i prisiljavajući ih da jedu papir.
Vejzoviću se prvobitno sudilo sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine.
Hodžić je rekao kako ima saznanja da se Ladimir Dragić objesio u jednoj od stambenih zgrada. Pojasnio je da je jednog dana bio pozvan da dođe do zgrada, gdje je saznao da se Dragić objesio i da ga je pronašla jedna žena.
Suđenje će se nastaviti 21. marta.
