Safet Mujčinović, koji je nepravosnažno oslobođen optužbe za ratni zločin, ispričao je da je početkom juna 1992. došao u istureno stanično odjeljenje u Stuparima i postao komandir. Zatekao je, kako je rekao, i tada aktivnog policajaca Vejzovića.
Vejzović je optužen da je od juna do septembra 1992. godine, kao pripadnik policije, mučio, maltretirao i zlostavljao muškarce srpske nacionalnosti u mjestu Stupari. Prema optužnici, Vejzović je mučio zarobljenike udarajući ih pesnicama u glavu i u predjelu genitalija, čizmama, palicom i kundakom puške, stavljajući im pištolj i nož pod grlo, te prijeteći im i prisiljavajući ih da jedu papir.
Vejzoviću se prvobitno sudilo sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem, Nedžadom Hodžićem i Osmanom Gogićem, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za ratne zločine počinjene na području Kladnja u periodu od maja 1992. do jula 1993. godine.
Mujčinović je kazao, svjedočeći u korist Vejzovića, da je bio sastanak u Osnovnoj školi u Stuparima, a ispred je bilo okupljeno 50 do 60 građana srpske nacionalnosti. Nakon sastanka, kako je posvjedočio, srpski građani su smješteni u zgradu prekoputa škole, a obezbjeđenje su vršili uglavnom rezervni policajci.
“Meni se nikad niko nije obratio da se požali na bilo kakvo maltretiranje i zlostavljanje, niti je tražio ljekarski pregled”, rekao je Mujčinović, potvrdivši da su vojno sposobne osobe bile saslušavane na okolnosti posjedovanja naoružanja.
Za Milomira Andrića, Vitomira Ilića te još neke osobe, svjedok je naveo da nema saznanja da ih je optuženi Vejzović tukao, niti je to vidio. Ustvrdio je da niko od policajaca u njegovom prisustvu nije tukao nekoga od srpskih građana. Mujčinović je istaknuo da nije čuo da je neko jeo papir.
Za Vejzovića je pojasnio da je polovinom augusta 1992. otišao u Lukavac i da nema saznanja da je dolazio u zgradu u Stuparima.
Suđenje će se nastaviti 14. marta.
