Tužilac Adis Nuspahić je uložio set materijalne dokumentacije koju je, kako je rekao, vještakinja Dorothea Hanson koristila prilikom izrade svog nalaza. Među tim aktima nalaze se zapisnici sa sjednica odbora SDS-a, Vlade Srpske Republike BiH, kao i rekapitulacija blagajničkog poslovanja Kriznog štaba Vogošća iz 1992. godine.
Tužilaštvo BiH je u sudski spis uložilo transkript telefonskog razgovora vođen između Radovana Karadžića i izvjesnog “Bjelice sa Sokoca”. U tom transkriptu, kako je pojasnio tužilac, Karadžić daje Bjelici telefonski broj Jovana Tintora.
Haški tribunal je Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora.
Među priloženim transkriptima je i telefonski razgovor između Tintora i Rajka Koprivice obavljen u januaru 1992. godine. Nuspahić je naveo da u tom razgovoru Koprivica govori Tintoru “da će biti u Glavnom odboru SDS-a”.
Kao materijalni dokaz uložen je akt Vlade Srpske Republike BiH od maja 1992. kojim Tužilaštvo BiH dokazuje postojanje i ulogu kriznih štabova.
Državno tužilaštvo tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.
Na ovom ročištu Optužba je uložila i 12 presretnutih razgovora između optuženog Tintora i drugih osoba. Nuspahić je pojasnio da se na ovim audiosnimcima može čuti kakva je uloga Tintora kao člana SDS-a, njegov uticaj na policiju te njegovo spominjanje naoružanja.
“Presretnuti razgovor od 30. septembra 1991. vođen između Tintora i Slavka – može se čuti uticaj optuženog u Reljevu, navodi da miliciji iz Rajlovca neće garantovati sigurnost ako dođu….”, kazao je Nuspahić.
Odbrana je na uložene dokaze imala prigovor autentičnosti jer neki od njih nemaju datum ni potpis, kao i relevantnosti jer se ne odnose na vremenski period obuhvaćen optužnicom. Advokatica Nina Kisić je istakla da oni ne spore postojanje Kriznog štaba, te da ti dokazi opterećuju spis.
Suđenje se nastavlja 26. februara.
