Neuropsihijatar Omer Ćemalović je utvrdio da je Vatraču životna sposobnost smanjena trajno za deset posto, pojasnivši da se našao u krajnje nepovoljnim okolnostima za život, što je dovelo do različitih psihopatoloških manifestacija koje su trajale dugo i rezultirale deformacijom karakteristika njegove ličnosti.
Prema vještaku Ćemaloviću, Vatrač je zbog hapšenja trpio duševne bolove i strah jakog intenziteta u trajanju tri mjeseca.
Ćemalović je rekao da se promjene kod Vatrača ogledaju u socijalnim, društvenim i porodičnim funkcionalnostima, te da dolazi do ponavljanja prisilnih sjećanja, gubitka povjerenja u društvo, te niza neugodnih osjećanja koji remetilački djeluju na njegovo ponašanje.
Pritvor i suđenje, kako je kazao vještak, utiču na svakog prosječnog čovjeka i dovode do neke psihijatrijske promjene. Vatrač nije prisustvovao upravnom postupku, a njegova punomoćenica Vildana Abaz je izjavila da ne može više “ni sliku suda da vidi”.
“Osuđena pa oslobođena osoba – to, sasvim sigurno, predstavlja traumatično tešku spoznaju, s kojom ustajete i budite se”, pojasnio je vještak.
U februaru 2016. godine Vatrač je pravosnažno oslobođen krivice za zločin počinjen u selu Serdari (Kotor-Varoš). Njemu se sudilo zajedno sa Seadom Menzilom, koji je također oslobođen, te Fikretom Planinčićem, osuđenim na 11 godina zatvora. U prvostepenom postupku Vatrač je bio osuđen na deset godina zatvora.
Na ovom ročištu je svjedočio N.S., koji je za Vatrača rekao da je prije suđenja bio omiljen u društvu, cijenjen kao dobar radnik. Kada se iz medija, kako je rekao, saznalo da je uhapšen i osumnjičen za zločin u Serdarima, Vatrača i njegovu porodicu su svi izbjegavali.
“On se poslije suđenja povukao u sebe, dezorijentisan je nekako, nije isti. Sad ga još neki izbjegavaju i to ga muči i peče”, naveo je svjedok.
Na narednom ročištu, zakazanom za 27. februar, planirano je da vještak ekonomske struke iznese svoj nalaz, kao i da se definiše visina tužbenog zahtjeva.
