Svjedok Odbrane Salko Grošonja je kazao da je 16. maja 1992. bio u akciji na selo Bučje (općina Goražde), kada je ranjen u lijevu podlakticu, ali da ne može reći da li je na njega neko pucao iz rova ili iz srpske kuće.
On je napomenuo kako ne zna da li je tada uspjela akcija, kojom je komandovao Amir Reko i koja je za cilj imala razoružavanje srpskog stanovništva u Bučju.
Grošonja je svjedočio na suđenju bivšem komandantu Prve višegradske brigade ABiH Ahmetu Sejdiću, koji je optužen da je nečovječno postupao prema civilima srpske nacionalnosti, među kojima su bili i mještani sela Bučje.
Na teret Sejdiću se stavlja ratni zločin počinjen u Rudom, Višegradu i Goraždu.
Drugi svjedok Enver Mirvić je pojasnio da je selo Bučje sastavljeno iz više zaselaka i da je u jednom živjelo srpsko, a u drugom bošnjačko stanovništvo. Prema njegovim riječima, u maju 1992. pokušano je da srpsko stanovništvo bude priključeno Teritorijalnoj odbrani (TO) i da se razoruža, ali došlo je do sukoba i ranjen je jedan pripadnik TO-a.
Akcija razoružanja, kako je kazao svjedok, izvedena je u julu 1992. i u njoj su učestvovali pripadnici njegovog interventnog voda i momci iz Višegrada. Saznanje da su učestvovali momci iz Višegrada svjedok ima, kako je rekao, od komandanta Interventnog voda Ferida Dizdarevića.
“Ponovno im je data mogućnost da se predaju”, izjavio je svjedok, pojasnivši da se stanovništvo predalo i odvedeni su u kuće Kulenovića na Trebeško brdo, na kojem nisu bili Višegrađani, jer su se vratili da čuvaju svoje linije.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. januar.
