Matuzović i ostali: Pročitan iskaz preminule svjedokinje

Tužilac Milanko Kajganić je pročitao iskaz koji je Rosa Mršić 1994. godine dala Centru javne bezbjednosti Doboj. Mršić je preminula 2003. godine, prije podizanja optužnice protiv Đure Matuzovića, Ive i Tade Oršolića, Marka Dominkovića, Jose Nedića, Marka Blažanovića, Mate i Ante Živkovića, Stjepe Đurića i Mirka Jurića.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te vojne i civilne policije u Orašju.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima. Matuzović, Živković i Đurić su optuženi i da su, zajedno s njima poznatim pripadnicima Vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u Osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenjima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Iako je svjedokinja Mršić preminula, njen iskaz je korišten kao dokaz optužnice. Ona je izjavila da je u logoru “Donja Mahala” prala toalet, rublje vojnicima i suđe.

“Seksualno sam zlostavljana u vešeraju logora. Mato zvani Rakijica dolazio je pijan, tukao bi me, a zatim i silovao. Također, silovao me je i vojni policajac Damir zvani Dama”, navela je u iskazu Mršić.

U istom iskazu stoji kako je njen sin Željko poginuo 8. maja 1992. prilikom napada na Novi Grad (općina Odžak), odakle je ona, zajedno s drugim srpskim civilima, prevezena u logor, prvo u Brod, a zatim u Orašje.

“Stražari su u logoru ‘Polet’ u Brodu često izvodili mlađe žene, a zatim ih kasnije silovali. Ja u tom logoru nisam silovana, jer sam bila jako lošeg zdravstvenog stanja, skrhana zbog pogibije sina”, navodi se u iskazu.

Odbrane optuženih protivile su se zakonitosti iskaza jer na njemu nema potpisa oštećene svjedokinje.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. decembar.