Advokatica Zorana Čarkić je u završnoj riječi kazala da postoji mana činjeničnog supstrata optužnice, pojasnivši da činjenični opisi nemaju elemente bića krivičnog djela pomaganja u ubistvu i silovanju, kao ni mučenja.
Tužilaštvo BiH izmijenjenom optužnicom tereti Planojevića da je 1993. i 1994. godine, kao stražar u zatočeničkom objektu “Rasadnik” kod Rogatice, pomagao u ubistvima i silovanju, te mučio zatočenike.
Odbrana je navela da Tužilaštvo nije definisalo radnju izvršioca djela, te istakla da mora postojati određeni odnos između pomagača i počinioca.
Čarkić je naglasila da Tužilaštvo nije izvelo niti jedan dokaz koji bi uputio na postojanje Planojevićeve namjere, ni spoznaje da će krivično djelo biti izvršeno.
“Brane Planojević nikad nije mogao znati prilikom dovođenja šta će da se desi oštećenim… Optuženi nije znao da će lica koja je eventualno vodio u kancelariju upravnika biti ubijena, silovana, ni šta će se desiti”, rekla je Čarkić.
Prema riječima Odbrane, kroz izjave svjedoka se moglo zaključiti da je i sam upravnik Vinko Bojić izvodio zatvorenike, kao i drugi stražari.
Čarkić je kroz analizu svjedoka Tužilaštva kazala da jasno proizlazi da optuženi nije imao umišljaja da pomogne izvršiocima djela, kao i da nijednu od preduzetih radnji nije izvršavao svojevoljno.
Ona je istakla da se postavlja pitanje “da li bi se zločin izbjegao da optuženi te večeri nije bio stražar”.
“Čuli ste sve, da ja sam nisam privodio jer sam morao po naređenju to raditi, šta ću”, rekao je optuženi Planojević.
