Obračuni u pravosuđu, umjesto borbe protiv korupcije

U proteklih 18 mjeseci, Tužilaštvo BiH podiglo je osam optužnica za sva koruptivna djela, od kojih je pet protiv službenika Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) i Granične policije za djela primanja dara.

Od velikih optužnica, u istom periodu, državni tužioci podigli su tek dvije – u predmetu “Bobar banka”, u kojem je 15 osoba optuženo za organizovani kriminal i milionske zloupotrebe, te protiv bivšeg direktora UIO-a Kemala Čauševića i još dvojice optuženih.

U Transparency Internationalu BiH kao jedan od najvećih problema navode izostanak procesuiranja najvećih korupcijskih afera, koje građane najviše zanimaju.

“U isto vrijeme na sceni imamo afere vezane za nosioce pravosudnih institucija i međusobne obračune predstavnika pravosuđa. Izazivanjem ovakvih afera pažnja se skreće ne samo s nerada i neefikasnosti u procesuiranju aktuelnih slučajeva, već i sa političkih uticaja na pravosuđe, koji postaju sve vidljiviji”, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Internationala.

Advokati i bivše sudije koji rade pred Državnim sudom navode da je razlog za slabe rezultate loš izbor neiskusnih tužilaca, pritisci, te interne afere između nosilaca pravosudnih funkcija.

U protekle dvije godine donesen je veći broj presuda za koruptivna djela. Prema podacima Suda BiH, donesene su ukupno 32 pravosnažne presude, i to 25 osuđujućih i sedam oslobađajućih. Osuđena su 43 lica. U istom periodu doneseno je i sedam nepravosnažnih presuda, od čega pet osuđujućih, jedna djelimično osuđujuća i jedna oslobađajuća presuda.

Na upit Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) o izrečenim sankcijama, iz Suda BiH kažu da je zatvorska kazna izrečena u 15 predmeta u rasponu od šest mjeseci do četiri godine, te novčane kazne u osam predmeta, od 1.000 do 10.000 maraka.

Uslovnih osuda je bilo u 12 predmeta i kretale su se u rasponu od tri mjeseca do jedne godine i deset mjeseci.

Obustavljene istrage

Iz Transparency Internationala kažu da, uprkos mnogo većem pritisku javnosti, u posljednjih godinu i po nije došlo do značajnijih pomaka kada je u pitanju procesuiranje ovih djela. Za BIRN BiH Korajlić kaže da je evidentan nesrazmjer između broja prijava i predmeta koji su završili istragama ili optužnicama.

Naime, kako pokazuje analiza monitoring procesuiranja ovih djela u bh. pravosudnim institucijama koju je radio Transparency International, Tužilaštvo BiH je u 2016. zaprimilo 211 prijava za krivična djela korupcije, a u toj godini je, kako stoji u ovoj analizi, donijelo 67 naredbi o neprovođenju istrage, 24 naredbe o obustavi istrage, a samo 54 istrage su pokrenute.

“Slučajevi poput ‘Pandore’ pokazali su brojne probleme. Od dugotrajnosti do nesposobnosti da se istraže svi aspekti slučaja. Kemal Čaušević je u svom iskazu imenovao brojne funkcionere, dovodeći ih u vezu s ovom aferom, ali i drugim, a izostao je odgovor u smislu provjera navoda i procesuiranja uključenih”, kaže Korajlić.

Advokat Asim Crnalić o procesuiranju ovih djela za BIRN BiH kaže da je problem što se i dalje provode istrage i najčešće podižu optužbe za takozvana “službenička” krivična djela.

“Rijetke su istrage vezane za kriminal u javnim nabavkama iako je to područje najveće sumnje. Odbrana je često u situaciji da dokazuje nevinost svog branjenika umjesto da tužiteljstvo dakazuje njegovu krivnju”, kaže Crnalić.

Kao poseban problem on izdvaja nalaze i mišljenja sudskih vještaka koje angažiraju tužioci, kako kaže, “uglavnom iz komercijalnih razloga”.

“Kako bi bili ponovo angažirani, vještaci svoje ekspertize rade s ciljem da osnaže osnove sumnje”, navodi Crnalić.

S druge strane, advokatica Irena Pehar kaže da u posljednje vrijeme primjećuje bolji rad tužilaca, kao i trend vođenja finansijskih istraga koje prethode podignutim optužnicama. Ona pojašnjava da se takve istrage u velikoj mjeri zasnivaju na principu praćenja kretanja novca.

“To se pokazalo izuzetno korisnim u suzbijanju kriminaliteta i otkrivanju brojnih kaznenih djela, a ne samo pranje novca”, kaže Pehar.

Ujednačavanje prakse

Osvrćući se na procesne probleme, Crnalić primjećuje da tužilaštvo predmete opterećuje velikim brojem raznih dokumenata. Kako kaže, većina izvedenih dokaza ne dokazuje postojanje odlučnih činjenica.

“Tužiteljstvo bi trebalo raditi selekciju na način da kvalitet zamijeni kvantitet. Također, nedopustivo je da tužitelji prijete svjedocima da će ih procesuirati ako ne budu svjedočili protiv osumnjičenih”, kaže Crnalić.

Nekadašnji sudija Suda BiH a danas advokat, Vlado Adamović u posljednje vrijeme zapaža veći interes u pravosuđu da se ozbiljnije počne raditi na djelima iz korupcije i organiziranog kriminala, ali tvrdi da je to teško s “neiskusnim kadrom tužilaca”.

“Oni su zapravo tek djelimično krivi što su dovedeni u tu poziciju. Odgovornost snosi Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV), koje je dozvolilo da dosta neiskusnih ljudi dođe na tako formalno značajno mjesto”, kaže Adamović.

On dodaje da sudijama i tužiocima nedostaju zajedničke sjednice i timski rad. One formalno postoje, ali se ne praktikuju, smatra Adamović.

“Ljudi su prepušteni sami sebi, puno je lakše raditi kada imaš priliku da se konsultuješ sa starijim kolegama. To je odličan način za korekciju, ubrzanje posla i ujednačavanje prakse. Ti ljudi su već izabrani za nosioce pravosudnih funkcija, potrebno je naći način da se najbolje upotrijebe”, zaključuje on.

Iz Transparency Internationala kao rješenje problema navode najprije otklanjanje političkih uticaja, te uspostavljanje sistema izbora i imenovanja sudija i tužilaca, kao i članova VSTV-a, koji će biti zasnovan na iskustvu i nezavisnosti, a ne političkoj raspodjeli funkcija.

Ključno je, kako dodaju iz Transparency Internationala, vršiti provjeru imovine sudija i tužilaca.

“Tamo gdje političke stranke i nosioci vlasti biraju sebi tužioce i sudije, nikada neće biti efikasnog procesuiranja korupcije”, kaže Korajlić.