Žiliću devet godina zatvora za zločin u Konjicu

Nepravosnažnom presudom Žilić je osuđen za svih 16 tačaka optužnice, prema kojoj je činio, naredio, omogućio i nije sprečavao nečovječna postupanja prema zatvorenicima u zatočeničkom objektu “Musala” u Konjicu.

On je osuđen da je lično ili s drugim osobama učestvovao u premlaćivanju, između ostalog, Marija Matkovića, Pere Jozića, S-2, S-3, S-4 i drugih zatvorenika. Žilić je osuđen i da je omogućio i nije spriječio stražare da tuku neke zarobljenike.

Pema presudi, Žilić je u augustu 1993. godine omogućio nečovječno postupanje i prisiljavanje na seksualni odnos, te nije preduzeo mjere protiv podređenih osoba.

“Vijeće je razmotrilo sve provedene dokaze i našlo da je optuženi počinio radnje koje mu se stavljaju na teret”, rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Halil Lagumdžija.

Vijeće je nesporno utvrdilo status oštećenih kao civila, što je suprotno tezi Odbrane, koja je tvrdila da su bili ratni zarobljenici.

Lagumdžija je istakao kako je Vijeće utvrdilo i da je Žilić, svojim činjenjem ili nečinjenjem, počinio krivičnopravne radnje.

On je naveo da su iskaze oštećenih da je Žilić učestvovao u njihovom premlaćivanju, potvrdili i drugi svjedoci.

Govoreći o tački optužnice koja se odnosi na nečovječno postupanje i prisiljavanje na seksualni odnos, Vijeće je navelo da su svjedoci potvrdili da on nije prisustvovao njihovom mučenju, ali da ih je ujutro vidio i nije pitao šta im se desilo.

“Njegovo propuštanje da spriječi posljednice krivičnog djela ima jednaku težinu kao i radnje njegovih podređenih”, naglasio je Lagumdžija.

On je dodao i da su svjedoci Odbrane govorili uglavnom o Žilićevoj ličnosti, te da ih je u tom pravcu Vijeće i cijenilo.

Prilikom određivanja kazne Vijeće je kazalo da je kao otežavajuću okolnost uzelo, između ostalog, Žilićevu bezobzirnost i upornost, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Olakšavajuća okolnost koju je Vijeće cijenilo jesu lične prilike optuženog.

Žilić je oslobođen naknade troškova postupka, a određene su mu mjere zabrane putovanja i obaveza dva puta mjesečno da se javlja u nadležnu policijsku stanicu. Oštećeni s imovinskopravnim zahtjevom su upućeni na parnicu.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.