Džananović i ostali: Plav kao šljiva

Svjedok Zdravko Kavaz je ispričao da su ga u junu 1992. godine pripadnici jedinice Juke Prazine, odveli iz stana na Alipašinom Polju, u podrumske prostorije zgrade u B fazi istog naselja.

Potvrdio je da su mu prilikom pretresa stana našli radiostanicu, tranzistor i još jedan uređaj. Kako je pojasnio, dok je bio u radnom odnosu te uređaje je koristio, ali tada je bio u penziji. Opisao je da su vojnici bili naoružani automatskim puškama.

Nije mogao reći jesu li imali crne uniforme. Prema svjedoku, odveden je u istu zgradu u kojoj se nalazi ugostiteljski objekat “Borselino”. Kazao je da su tu bile službene prostorije od Jukine jedinice.

“Odmah u podrumu počinje tortura. U jednoj maloj prostoriji su bile lopate, krampe i time su nas tukli. Zatvorenika je bilo oko 20. Ja sam krišom nogama lomio eksere da ne bi druge tukli. Tu sam proveo dva do tri dana i za to vrijeme su nas izvodili na travnjak i vezali konopcem. Granatiralo se, a oni su nas tjerali da hodamo. To se sve dešavalo po noći”, prisjetio se Kavaz.

Kako je rekao, osobe koje su ga tukle i maltretirale nije poznavao, a od zatvorenika prepoznao je svog kolegu Kostu Kostića i komšiju Gojka Čaparu.

Tužilaštvo BiH je optužilo Senada Džananovića, Edina Gadžu i Jasmina Erovića, da su, kao pripadnici Teritorijalne odbrane “Stela” i specijalnih jedinica Armije BiH, na području naselja Alipašino Polje, nezakonito zatvarali, ubijali, mučili i nečovječno postupali prema zatvorenim civilima.

Svjedok je naveo da je nakon dva do tri dana, uz pomoć bivših kolega iz Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) otišao iz tog zatvora.

“Tako su oni došli po mene i izveli su me. Jedan Jukin me vodio, uperio oružje i vodio do kancelarija u ‘Borselino’. Kad su me doveli, jedan me počeo tući. Otišao sam do stana, bio sam plav kao ‘šljiva’ od batina. Presvukao sam se i otišao u SUP. Tu sam bio oko sedam dana”, dodao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 22. novembra.