godine na području općine Konjic.
Optužnica u 16 tačaka tereti Žilića da je kao vršilac dužnosti upravnika u sportskoj dvorani “Musala” u Konjicu činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti. Na teret mu je stavljeno da je stražarima omogućio da seksualno zlostavljaju i siluju.
Navode optužnice Tužilaštvo BiH je dokazivalo saslušanjem više od 25 svjedoka, te ulaganjem materijalnih dokaza, dok je Odbrana Žilića pokušala dokazati da nije često boravio u “Musali”, te da nije nikoga tukao.
Tokom suđenja Žilić je promijenio tri branioca, a njegovu odbranu je kraju privela advokatica Zumreta Akagić-Bavčić. On je pregovarao s Tužilaštvom o sporazumu o priznanju krivice, ali je od njega odustao.
Gladni zatvorenici
Zatvorenik Mario Matković je kazao da je jedne prilike dok se vraćao s radova nosio komad hljeba i luka, a čitav hljeb je sakrio iza leđa. Kada mu je Žilić pronašao hranu, Matković tvrdi da ga je počeo tući šakom, nogom i puškom, kao i ostale zatvorenike.
Prema svjedočenju, tokom boravka u “Musali”, “bili su gladni” i smršao je 20 kilograma. Matković pojašnjava da ga je druge prilike Žilić tukao kada je došla TV ekipa da snima uslove u logoru.
Pero Jozić je kazao da ga je optuženi udario nogom u stražnjicu i “pljeskom iza uha” kada je kod njega pronašao komad hljeba prilikom povratka sa prinudnog rada. Posvjedočio je da ga je optuženi udario jedne prilike rukom i nogom.
“Sa mnom u ‘Musali’ su bili zatvoreni otac, brat i zet. Iskreno, ocu sam pokušao da unesem taj hljeb jer smo bili gladni. Kad je Žilić vidio šta imam u džepu, puškom ‘pumparicom’ me udario u glavu, odnosno u lijevo uho koje se doslovno prepolovilo. I samo me zalila krv”, ispričao je Mladen Nikšić.
S-2 je rekao da ga je Žilić tukao, kao i druge zatvorenike, te da je dozvoljavao stražarima da ih maltretiraju.
“Bio je 13. juli, petak. U kasnim večernjim satima, nas petoricu su izveli iz svlačionice i odveli preko puta sportske dvorane u zgradu škole. Tu nas odvode u prostoriju u kojoj je bila naložena velika vatra, kada su nam Ibro Macić i Osman naredili da se skidamo goli”, kazao je svjedok.
On je dodao da su u prostoriji bili i drugi vojnici, koji su ih prebili na “mrtvo ime”.
“Tako krvavi i goli stajali smo ispred svih njih. Tada dolazi ono najgore… Tjeraju nas da jedni drugima stavljamo polni organ u usta… Morali smo to uraditi. Tjerali su nas i na međusobna silovanja, ali to nije moglo”, objasnio je svjedok.
S-2 je kazao da je nakon toga jedan od vojnika s naložene vatre uzeo užareno drvo, te ih pržio po polnim organima.
Svjedok S-3 je potvrdio da ga je u “Musali” tukao Žilić i stražari, kao i da je s drugim zarobljenicima bio seksualno zlostavljan, te da su im prženi polni organi. I S-4 je kazao da je bio fizički i seksualno maltretiran u “Musali”.
Dobar čovjek
Odbrana optuženog Žilića je pokušala dokazati da je obavljao funkciju privremenog upravnika pored svojih redovnih dužnosti zbog kojih nije stalno bio prisutan u “Musali”. Nedim Fajić je opisao optuženog kao dobrog čovjeka, te naglasio da je Žilić, dok je bio u Vojnoj policiji i upravnik zatvora, “Musalu” često napuštao.
“Nikad nisam vidio da je nekog tukao. Imao je dobar odnos s Hrvatima”, rekao je svjedok, dodavši da su se zarobljenici i pripadnici ABiH hranili iz iste kuhinje.
Odbrana je ustvrdila i da “Musala” nije bila zatočenički centar za civile nego za vojne pritvorenike, kao i da tu nisu bili civili nego ratni zarobljenici. U završnim riječima, Odbrana je naglasila da Žilić nije bio taj koji je zarobljenike samostalno smjestio u “Musalu”.
“Nisam ni vidio, ni čuo da je nekoga maltretirao, tukao. Nije ih on dovodio u ‘Musalu’. Uticaja da se oni zarobljavaju, ne znam je li imao… Mene nije maltretirao, a ni ostale, koliko znam. Nisam vidio da je nekoga maltretirao”, prisjetio se nekadašnji stražar u “Musali” Šaban Ali.
Svjedoci Ismet Novalić, Enes Gagula i Zijo Ramić su naveli da nisu čuli da je optuženi nekog tukao.
Odbrana je u završnim riječima istakla i da su sve činjenice ukazivale da je optuženi postupao po naredbama nadređenih, te da nije bio odgovoran ni za hapšenja, ni za smještanje u “Musalu”.
“Upravnik ne može izvršavati ništa osim onog što mu je naređeno”, odgovorio je svjedok Asim Džambasović na pitanje kakve je ovlasti imao upravnik sabirnog centra.
Suđenje Žiliću je počelo u aprilu 2016. godine.
