Elvir Abdulahović je ispričao da je imao sedam godina kada je njegov otac Ismet krenuo iz Sniježnica (općina Teočak) s grupom ljudi kako bi pronašli put do slobodne teritorije i donijeli hranu.
“Par dana nakon što su otišli – i sjećam se te informacije jer mi je to trauma u životu – pojavile su se komšije i rekle da su pobijeni svi koji su krenuli ka slobodnoj teritoriji… U konačnici, majka je, nakon što su donijeli tijela u našu opštinu, bila na prepoznavanju i prepoznala oca”, izjavio je svjedok.
On je dodao kako je saznao da su očeve ruke bile vezane žicom, te da je “skoro svako tijelo bilo s nekim nedostatkom i iznakaženo”.
Za zločin počinjen u selu Lokanj optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Manojlović. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, kao i sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Svjedokinja Hajrija Mujčinović je navela kako je njen sin Ekrem otišao sredinom jula iz Sniježnica s drugim osobama, te da je naredni dan čula da su uhvaćeni i ubijeni.
Na pitanje Tužilaštva da li je saznala imena izvršilaca, svjedokinja je odgovorila da se pričalo “da su bili Goran i Ljiljan”. Odbrani je kazala da je za njih čula prije pet do šest godina i da nije znala za njih kada je davala izjavu. Tijelo sina, kako je napomenula, prepoznala je prilikom razmjene.
Treća svjedokinja Ramiza Avdić je potvrdila da je i njen suprug otišao iz Teočaka sredinom jula, te da je nakon različitih priča posljednja bila da nije živ.
Ona je istakla i da su njegovo tijelo u prvoj razmjeni prepoznali svekar, svekrva te zaova i djever.
Suđenje će se nastaviti 27. novembra.
