Pero Božić je posvjedočio kako je nakon odvođenja iz sela Bukova Greda u proljeće 1992. godine bio zatvoren, između ostalog, u jednoj šupi i školi u Donjoj Mahali. Rekao je da su zatvorenici vođeni na rad, a da je on izvođen “samo za zabavu i na iživljavanje”.
“Ruku mi je prebio Đurić Stjepan Stile… Iživljavao se, pijan je bio. Udarao je svuda kud je stigao”, izjavio je Božić dodavši da su mu bile slomljene kosti.
Stjepo Đurić optužen je za zločine počinjene u Orašju skupa sa Đurom Matuzovićem, Ivom i Tadom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem i Mirkom Jurićem. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem fizičke slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić su optuženi i da su, zajedno s njima poznatim pripadnicima Vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u Osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenjima i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Božić je rekao da mu je poznato ime Mato Rakijica, dodavši da ga je “Mato tukao po glavi”.
Svjedok je rekao i da misli da je Rakijica “isjekao ruke Čedi Cvijanoviću”. Dodao je i da su tjerali Cvijanovića da se krsti “s prebijenom rukom”, te da je odveden i da se više nije vratio.
Za još neke zatvorenike, Božić je posvjedočio da je čuo da su izvedeni i ubijeni.
On je naveo i da mu se čini da je Đuru Matuzovića samo jednom nakratko vidio u Donjoj Mahali.
Božić je tokom ročišta nekoliko puta naglasio da ima problema s pamćenjem, a Odbrani Đurića je potvrdio da mu je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kao i poremećaj višestruke ličnosti.
Suđenje će se nastaviti 15. novembra.
