Muharem Trebinčević se prisjetio proljeća 1993. kada su po njega došle tri osobe “u šarenoj uniformi” i odvele ga u policiju u Janji.
“Mene su tukli ljudi u šarenoj uniformi. Pokazivali su mi slike. Na slici je bio rođak Nedim Trebinčević, za kojeg sam rekao da je u Mađarskoj a nisam znao da se nalazi u drugoj sobi. Tada su me prebili… Tog dana Mladena Krajišnika nisam vidio”, kazao je svjedok.
Za zločine počinjene u Janji optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Nastavljajući svjedočenje započeto u julu ove godine, Husein Samić je rekao da je u aprilu 1992. godine u Janji formiran Krizni štab, u kojem je bilo pet bošnjačkih članova, među njima i on.
Tokom tog mjeseca, naveo je, funkcionisala je Komisija za vjerska pitanja, koju je formirala Skupština općine Janja. Svjedok je pojasnio da je prisustvovao sastanku na kojem je donesen zaključak da svi vjerski službenici trebaju raditi na održavanju dobrih međunacionalnih odnosa.
“Znam da je Krizni štab radio na tome da se ne provodi ilegalna nabavka oružja. Mi smo bili protiv toga”, dodao je Samić.
On je potvrdio da je u septembru 1993., od strane dva njemu nepoznata vojnika, doveden u prostorije policije u Janji, kod osobe koja mu se predstavila kao inspektor za nacionalnu bezbjednost.
“To je Brane Trišić”, kazao je svjedok, dodavši da je sjedio prekoputa njega, tražio mu lične dokumente te mu se predstavio kao inspektor za nacionalnu bezbjednost. Istakao je da je još dva puta, po pozivu inspektora, dolazio u policiju.
Tokom direktnog ispitivanja u julu ove godine, svjedok je ispričao da je u tri navrata dolazio kod Trišića, te da ga je dva puta fizički maltretirao, a treći put mu je od udaraca slomljena ključna kost.
Rekao je da je policajac Mićo Đokić njegov komšija te da ga je vidio u prostorijama policije, ali da s njim nije razgovarao.
“Nije mi poznato da je u septembru ili oktobru 1993. Mićo dobio premještaj u Bijeljinu”, izjavio je on.
Samić je kazao da je čuo kako je njegov brat Adem bio pod zaštitom osobe koja je zove Zoran Tanasić.
Suđenje se nastavlja 2. novembra.
